Marketing
Casiotone for the painfully alone
Volim zimu. Uvijek sam volio zimu. Godinama govorim da je to sigurno, mora biti, jer sam rođen u prosincu. Zimsko dijete zimske volje. Volim mrzli zrak, ozeblo lice, hladan nos. Volim slojeve, šalove, kapice, kapute. Volim da sa mene visi. Volim vidjeti dah kako se predaje minusu. Volim uspomenu haustora zgrade djetinjstva gdje smo na vrelim radijatorima na tren grijali rukavice ne bi li mogli opet izaći. Bile su zamzrnute. Bilo je beskrajno zima. Bilo je snijega, svaki put. Volim zvuk snijega pod cipelom. Volim si obećati da ću ove zime ukrasiti i dekorirati stan, barem sobu, te otkriti sve nove recepte svih novih jednostavnih kolačića po kojima će mi odaje mirisati skroz iz kuhinje. Samo obećanje da hoću, jer znam da ću dvadeset i trećeg skužit koliko brzo taj Božić uvijek dođe. I volim one album koje možeš samo slušati zimi jer ljeti jednostavno ne rezoniraju jednako. Sve su to stvari koje volim. Volim kako od mene ništa ne očekuje. Volim kako spava. Volim kako je tiha. Onomad, kada snijeg zauvijek padah, i kada milijuni pahuljica djeluju kao demfer, upiju sav taj zvuk, i na tren ili na više njih ti se čini da si sam, okružen divljom snježnom mećavom u čijem si oku samo ti, negdje, nekako. Kako stupamo pri ulasku. Lijeva desna lijeva. Kako mi se pes veseli i trlja o njega. Sve to volim. Ona govori meni, samnom, i čujemo se, kužimo.
Usamljen sam.
But have you seen my records? Bon iver, The National, Wilco, Radiohead, Sigur Ros, LCD Soundsystem, Ennio Morricone, Black Country New Road, Widowspeak, Cola, Songs: Ohia. Mojave 3, Rodriguez, Casiotone for the Painfully Alone, Paul Simon, Pavement, Jon Hopkins, The Mountain Goats…
I opet i opet i opet.
Post je objavljen 19.11.2022. u 13:54 sati.