"Mislio sam da je uspomena na njega poput ostalih uspomena na mrtve koje se skupe u životu svakog čovjeka - blagi otisak na mozgu sjenki koje su na njega pale u svom hitrom i konačnom prolazu; ali pred visokim i teškim vratima, među visokim kućama ulice koja je bila nepomična i dostojanstvena poput neke dobro održavane aleje na groblju, ukazala mi se predodžba njega na nosilima, kako halapljivo otvara usta, kao da će proždrijeti cijelu zemlju s čitavim njezinim čovječanstvom. Živio je tada preda mnom; živio je onoliko koliko je uvijek živio - kao sjenka koja se ne može nasititi uzvišenih izgleda, zastrašujućih stvarnosti; sjenka mračnija od sjenke noći, a plemenito obavijena naborima predivne rječitosti. Ta predodžba kao da je ušla u kuću sa mnom- nosila, aveti nosača, divlja gomila poslušnih obožavatelja, mrak šume, svjetlucanje rijeke između sumračnih zavoja, udarci bubnja, ravnomjerni i prigušeni poput otkucaja srca - srca osvajačke tame. To je bio trenutak trijumfa divljine, nasrtljivi i osvetnički nalet koji ću, činilo mi se, morati sâm zadržati kako bih spasio drugu dušu. A uspomena na ono što sam čuo da on kaže ondje daleko, dok su se rogata obličja gibala iza mene, u odsjaju vatri, unutar strpljive šume, te su mi se rastrgane rečenice vratile, opet su se začule u svojoj zlokobnoj i stravičnoj jednostavnosti. Prisjetio sam se njegovog bijednog preklinjanja, bijednih prijetnji, kolosalnih razmjera njegovih ogavnih požuda, opakosti, mučenja, olujne tjeskobe njegove duše. A kasnije mi se činilo da vidim njegov sabran i ležeran nastup, kad je jednog dana rekao: 'Ova količina slonovača je sad zapravo moja. Kompanija je nije platila. Ja sam je sam prikupio uz veliki osobni rizik. Bojim se, ipak, da će je pokušati prisvojiti. Hm. To je složena stvar. Što vi mislite da bih trebao napraviti - da se oduprem? A? Ne želim ništa više od pravde.... Nije želio ništa više od pravde - ništa više od pravde. Pozvonio sam pred vratima od mahagonija na prvom katu, i dok sam čekao činilo mi se da on zuri u mene iz ostakljenog panela - zuri onim širokim i golemim pogledom koji obuhvaća, osuđuje, prezire čitavi svemir. Učinilo mi se da čujem onaj prošaptani povik: 'Užas! užas!'"
Joseph Conrad, SRCE TAME
Post je objavljen 17.11.2022. u 22:03 sati.