Nalazim se u Lushotu, u župi Sv. Benedikta. Na istom mjestu se nalazi i osnovna škola s vrtićem. Trenutno školu i vrtić pohađa 120 učenika od kojih je dio financijski dobrostojeći a dio ne baš financijski dobrostrojeći. Ako ti roditelji nisu platili školarinu - na posljednji dan roka za plaćanje nemaš pravo na školovanje, iako je već dio školske godine prošao. Ovo je privatna škola, postoje i državne. U državnim školama jedan razred se sastoji od otprilike 150 učenika. Od toga njih otprilike 20% položi ispite i završi školovanje. Jer s jednim učiteljem na 150 djece - kakve su šanse da svako dijete pohvata gradivo? Prilikom odgovora na to pitanje uzmite u obzir da samo učitelj posjeduje udžbenik.
Gradnja škola i plaćanje učitelja Tanzaniji nije prioritet, jer od toga baš i nema nekog profita, a građani izbjegavaju plaćati porez.
Tomislav je do prije nekoliko tjedana bio u župi u Monduli Juu. Monduli Juu je suho i smeđe, prašnjavo mjesto. S jako malo kiša, i bez pitke vode. Tu je bio župnik 7 godina.
Za to vrijeme je doveo vodu kod svoje župe. Pa sam za vrijeme svog boravka redovito mogla vidjeti lokalne ljude kako dolaze s kanistrima po vodu. Stoka je mršava jer nema zelenila. Sve je suho pa ju se nema nigdje ni odvesti na kvalitetnu ispašu.
Pokrenuo je sponzorstva za djecu kako bi se djeca mogla školovati. Iako su državne škole besplatne, djeci je potrebna uniforma, bilježnice, olovke… što roditelji sami plaćaju iz svog džepa - ako imaju. Ako dijete nema sve potrebno ne može se školovati. Također je pokrenut projekt toplih obroka kako bi djeca u vrtiću imala taj jedan topli obrok kojeg malo tko ima u Monduli Juu. Osim toga, dao je novac za završetak izgradnje ambulante i za popločavanje 400m2 rodilišta kako bi bilo u funkciji. Osim svega navedenog, uzeo je pod svoje nekolicinu mladih ljudi (koje sam upoznala) koji nisu imali perspektivu nalazeći se u svojim obiteljima te ih poslao na fakultete i daljnje obrazovanje. Tako je primjerice “otkupio” curu od njezinog oca jer je već bila prodata drugom muškarcu koji je 40ak godina stariji od nje za kojeg je trebala biti udata. Prislini brakovi između djevojčica i starijih muškaraca je česta pojava. Na Misi je jednom prilikom uočio da djevojčice pod Misom nisu odgovarale na one dijelove koji se odgovaraju. Po tome je skužio da ne idu u školu te ih je poslije Mise pozvao u drugu prostoriju i preko vjeroučitelja upitao idu li u školu. Odgovor je bio “ne, jer smo već udate”. Riječ je o djevojčicama od 8 do 12 godina. Sastavio je listu i predao mjerodavnim organima općine te su djevojčice započele svoje školovanje.
Ovakvi se odgovori (kvalitetnom) edukacijom ne događaju. Jer ako djevojčica nije u edukaciji, bit će prisilno udata, a dječaci će biti prisiljeni na rad.
U novoj župi mu je za cilj kvalitetno obrazovanje kojim će promijeniti onda razmišljanje novih generacija. Dati im sjeme boljeg život. Namjera mu je povećati kapacitet škole izgradnjom spavaonicama ili izgradnjom internata. Naime, djeca moraju pješačiti 5km i više, a autom se voze 35km. Time gube vrijeme za učenje. Stoga je dosta djece koja žive daleko u nemogućnosti ići u kvalitetniju školu, već su primorana ići u državnu školu. Također, s obzirom na činjenicu da je mjesto brdovito, jer se nalazi na vrhu planine Usambara, te je ponekad zagušljiv i blatnjav teren, za vrijeme dugih kiša put opasan zbog preplavljenih rijeka. Naposljetku, djeca trenutno jedu objede vani u dvorištu jer nema adekvatne blagovaonice, što i nije zgodno ako je ružno vrijeme.
Zasad je opremio spavaonice krevetima na kat, dosad su djeca spavala na spužvama.
Dakle, potrebna su sredstva za
1. Spavaonice za dječake i za djevojčice
2. Oprema za blagovanje poput stolova i stolica.
Stoga Vas molim, koliko možete, da uplatite. Jer je riječ o zaista ranjivoj djeci pa svaka kuna (ilitiga eur) zaista znači! Na slici su podaci. Sve ide preko Papinskih misijskih djela, a onda oni uplate Tomislavu.
Jedna curica je ostala bez sponzora. U međuvremenu joj je Tomislav našao sponzora, djevojku koja je također došla iz Hrvatske. Kad je ta vijest rečena njezinoj majci, majka je od sreće počela plakati.
To je ono čemu sam ja osobno svjedočila.
Nisu tek tamo neke priče, i nisu floskule.
Primatelj:
Papinska misijska djela
Ksaverska cesta 12a
10000, Zagreb
IBAN: HR8323600001500109114
Model: HR00
Poziv na broj: 303065
Opis plaćanja: za p. Tomislava Mesića