I kiši i pada raduje njoj se netko sada. Bruji svojim kapima glasno ona svoje govori jasno. Hoće da nas iznenadi da budemo prema njoj blagi.
Jesen ima svoje, kapima topi polje i raduju se krošnje što tackaju one i oblače ih bojom
i posebno jesenjom haljinom svojom. Nekad stvara žamor svoj i treba kap a kad ona stane list veselo razmaše svoje grane.
Poigrao se i dao ljepotu u svakom listu udahnuo život a utkao notu.
I nas uči da promijene mogu biti prekrasne. A da je jesen posljednji najljepši osmijeh godine. I vrtovi vrtoglavo počinju mijenjati se i traže svoj šarm kroz oblake.
U tome što kišu gledamo dok rominja a topla čokolada nam lagano tinja i kestena miris se širi, dok vatrica lipo piri. Negdje iza ugla hoće zima da proviri.
Post je objavljen 10.11.2022. u 18:42 sati.