A. Camus, Mondovi, 7. studenog 1913. - Villeblevin, 4. siječnja 1960., francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
U voštanici svitanja na dalekoj hridi privid osvete bogova,
pobuna čovjeka, granice poslušnosti i moć nadanja,
na obodu zbilje buktinja sunca grli dan
u sjaju svjetlosti vizija besmisla,
guranje kamena uzbrdo
i zov istine,
Kaos oko nas, a život nas stalno tjera nekom redu
kojeg iskonski odbijamo jer nam nije prirodan.
Nema ga, ne postoji uzaludan čin, šapnuh
Uvijek sam nagonski slijedio neku nevidljivu zvijezdu.
U meni je neka anarhija, neki strašan nered.
Stvaranje me stoji tisuću smrti, radi reda,
a čitavo moje biće odbija red.
Ali bez njega bih umro razbacan… izgovorio si Camusovu misao.
Bio si bezimen, bio si poeta snovitosti,
snaga davnog zenita i vjetrom zapisano ime.
Sa stajališta Siriusa za nekoliko tisuća godina
poezija koju danas čitamo i pišemo biti će tek zvjezdani prah…
Camusovim apsurdom si dokazivao moć ovoga ovdje i ovoga sada.
Na obzoru sviće, približavamo se Suncu.
Ostvarujući želju da nam ruke
stare uporedo živimo
lakoću besmisla
Dijana Jelčić
Post je objavljen 07.11.2022. u 08:38 sati.