Ove lijepe knjige sam kompletno pripremila i obradila za tisak. Čestitam od srca dragoj pjesnikinji Miri Jungić na prekrasnim zbirkama poezije
O AUTORICI
Mira Jungić rođena je 27. studenog u Hrastovcu kraj Garešnice (Moslavina). Poeziju je počela pisati u 5. razredu osnovne škole, a ozbiljnije tek u gimnaziji. Pjesme su joj objavljivane u tjednom časopisu „Moslavački list“ iz Kutine. Sudjelovala je na pjesničkom „Susretu mladih“ u Velikoj Gorici sa pjesmom „Školjka“ (u Zbirci).
Tijekom studija na Ekonomskom fakultetu nastavila je pisati poeziju pa je imala prekid od desetak godina (posao, djeca i sl.). Sada intenzivnije piše i uključena je u nekoliko pjesničkih grupa: Kultura snova, Kvaka club, Prijatelji pisane riječi, Swen Adam Ewin poezija, Poete 1, Zisov boemski klub i u dvije sisačke pjesničke grupe: Stihovnica i Zalogaj poezije.
Pjesme su joj objavljivane u nekoliko zajedničkih knjiga autora u „Kulturi snova“ te u „Pisci i književnost“.
Sudjelovala je na tribini pjesnikinje i književnice Ane Horvat u pjesničkom recitalu „Ljubila bih te“ u dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu i na raznim pjesničkim susretima u Zadru, Splitu, Bihaću, Sarajevu, Mostaru, Mariji Bistrici, Puli, Rovinju, Samoboru, Zagrebu i Sisku.
Do sada je u ovoj godini izdala tri zbirke poezije:
1. „Od sna do jave“ („Kultura snova“),
2. „Svoja“ („Pisci i književnost“ poezije),
3. „Prepoznati ljubav“ (vlastita naklada),
4. "Dolina moje mladosti" (vlastita naklada).
Piše i haiku poeziju i kratke priče:
1. priča „U Lovranu“ ušla je u uži izbor za nagradu "Kvake“;
2. „Djevojke biraju“,
3. „Pišem pismo sebi djetetu“ u Zbirci kratkih priča.
Mira Jungić ima i neobjavljen autobiografski roman: „Godina promjena“.
Pjesma iz istoimene zbirke poezije:
PREPOZNATI LJUBAV
Ako ne osjećamo svoju dušu,
znači da smo se negdje usput izgubili,
ali tko se želi izgubiti na krivoj cesti
i vraćati se tražeći novi put?
Nije to bajka za djecu o Ivici i Marici
koji bacaju kamenčiće po cesti,
ono što je nama potrebno,
ljubav je,
ta energija koja je vječna
i koja pobjeđuje sve
i strah i sumnju i strepnju.
Ljubav koju osjećam u sebi
sabrana je i daje mi snagu
i vjeru da ništa nije nemoguće,
mogu proći kroz strah,
ako me na kraju čeka
jedan iskreni osjećaj,
samo se trebaju sudariti
iste želje u isto vrijeme.
Ako osjećamo svoje duše,
one mogu prepoznati ljubav
Pjesma iz zbirke "DOLINA MOJE MLADOSTI"
DOLINA MOG DJETINJSTVA
Rasipa sunce svoje zrake zlatne
dolinom mojom djetinjstva skrivena
i ja bih rado, tako rado pošla
širokom stazo neba umivena,
al' na toj stazi čovjek jedan stoji.
Ime mu Život ...
doviknu mi glasno: „Hej, Velika, kuda?
Ovim putem idu samo mala djeca,
zar ti nije jasno?
Njihove su oči pune slatkih snova
ne poznaju mene, to nije ni važno,
ali ti već moraš razlikovat' dobro,
poznavati stvarno, istinu i lažno.
Zato se okreni, okreni i idi!
Ostavi tu stazu što do mašte vodi
i pronađi ono što ti odgovara:
put po kojem svjesno tvoja lađa brodi.“
I ja se okrenuh natrag istog trena,
iako sam žarko željele potrčat'
tom širokom stazom neba umivena,
ostavih je djeci ...
Neka se vesele!
Knjige se mogu kupiti: poruka u inbox na Facebooku