Osoba sam kojoj sve brzo dosadi, ne znam jel to dobro il loše.
Užasno sam kratke pažnje, jebeno brzih fix ideja koje ne ispadnu uvijek baš najbolje ali reagiram isključivo po nekom instinktu
i uvijek kažem da je prva misao uvijek točna, što se zapravo i pokaže u 90% slučajeva točnim. Druga misao skroz sjebe ovu prvu pa si opet na početku.
Da, puno psujem za jednu ženu, puno pijem za jednu ženu, a pušim ko turčin. Da, i svi se me boje, dok me ne upoznaju.
Kaže mi jedna cura, medij, da bi volila imat moju energiju, veli malo ljudi to ima. Zračiš velikim strahopoštovanjem.
Istina je ta, što je to istina i vidim kad ulazim u neki prostor, da se nešto mjenja i svi uvijek bulje u mene, al samopouzdanje mi tamo negdje od 1 do 100, ispod desteke pa mi nos struže po podu dok hodam,
pa tek kad popijem 3, 4 pive dignem glavu, najglasnija sam i najjača sam, mogu se čak i potuć na svakom čošku ako treba. Muž kao zaštitnik mi ne traba, svojim režanjem
branim sve oko sebe kad treba i ne treba. i tako se uvijek kvalitetno osramotim i sve pada u vodu. Fak.
Zapravo ovo uopće nisam htjela napisat.
Iskreno.
Ne znam što sam htjela.
Negdje sam između neba i zemlje.
A daaa..
a neeeee...
Nebitno, valjda mi je pisano da budem čudak..
Bok.