Voljela sam plave daljine, plesala s mjesecom i čitala poeziju.
Sandburg mi je zbirkom Tumačenje ljubavi,
odgovarao na mnoga pitanja.
Možda postoji negdje netko oćiju s puno malih divljih želja,
Pitala sam sebe i njega čitajući pjesmu.
Možda...
Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ona prestaje, kazivala je pjesma.
bojala sam se ljubavi, bojala sam se mjesta na kojem prestaje.
Možda će mi povjerovati, možda ću ja njemu povjerovati,
možda to zna tek vjetar iz daleke prerije?
Možda se oči pune malih želja kriju u vjetru što se
sa orkanskih visova spušta na pučinu oceana,
pitala sam auroru sa sjevernih mora.
Polarna svjetlost mi je odgovarala,
možda.
kazivala je pjesma
A onda u vlaku prema jugu susretoh oči pune želja,
nestrpljivih poput leptirica na livadi iz sna.
Prislonila sam glavu na njegovo rame
i kad me upitao hoću li poći s njim
rekla sam da, bez onog uvijek
prisutnog... možda.
Dijana Jelčić...
Post je objavljen 05.11.2022. u 07:57 sati.