Čovjek ključ uspjeha…
Digitalno nam je doba donijelo mnoge promjene. Iako hita brzinom koju mnogi ne mogu pratiti, činjenica jest da nam u mnogome olakšava život. Pitanje je međutim, bi li nam trebalo da iz naslonjača naručujemo cipele kada bismo kao nekada imali vremena poslijepodne nakon ručka i kave (a nakon što smo prethodno odradili smjenu do 14 ili 15 sati) odjenuti se i polako krenuti u obilazak trgovina obućom ne bismo li našli par koji nam odgovara.
Slično je i sa hranom.
Kliknemo na aplikaciju, odaberemo obrok, naručimo i kroz neko vrijeme barba sa termo ruksakom pozvoni i uruči nam naručeno. Praktično je to. Narudžbu možemo konzumirati kako god želimo, u komoditetu vlastite blagovaone koja će biti locirana gdje god mi to poželimo. Ne mora to biti stol za blagovanje. Može biti kauč, možemo sjesti na pod, odnijeti ako nam se baš hoće hranu u krevet…
Novo nam je doba donijelo nove trendove. U nekima uistinu i uživamo. Moguće je postalo mnogo toga do jučer nemogućeg. No kad splasne početni ushit oko novih i uzbudljivih mogućnosti koje nam olakšavaju život, nebrojeno puta ćemo se uhvatiti u razmišljanju kako je nekad bilo ipak bolje. Možda to ide s godinama koje taložimo vremenom pa se odjednom nađemo u zrelom životnom dobu kada, omamljeni nostalgijom, razloge svega što je pošlo ukrivo nalazimo u onim tamo prohujalim boljim vremenima kako ih volimo nazivati.
A u tim boljim vremenima bili smo mlađi. Osvajali svijet i trčali za ostvarenjem planova te ih uz više ili manje uspjeha realizirali.
No bilo je to neko analogno (jel to kontra digitalnom?) doba.
Doba čovjeka. U kojem smo nemilice čekali u redovima, u trgovinama kupovali, na pošti plaćali račune, u restoranima jeli, u kafićima pili...I uz sve to - družili se.
Danas nikad napredniji i nikad ograničeniji, družimo se u tom digitalnom dobu viralno.
Možda je to dobro, a možda samo nečemu plaćamo danak.
Da. Svako vrijeme nosi svoje.
No u ovom je kontekstu vrijeme egzaktan pojam.
Kojeg je stvorio čovjek.
Post je objavljen 03.11.2022. u 22:40 sati.