Svi sveti, dan sjećanja na one koji gledaju Boga licem u lice, bez obzira na to jesu li ponuđeni nama za uzor i štovanje odnosno proglašeni svetima.
Smijemo slijediti osobno uvjerenje i u intimi svoje duše zazivati zagovor osobe čijoj smo dobroti u životu svjedocili, od čije smo ljubavi zivjeli , na čijem smo primjeru učili.
Ali samo Bog poznaje srce čovječje, tajne slabosti i dugove, koje trebamo izravnati da bismo postigli punininu zajedništva s njime.
Onih koji još trpe odvojenost od vječnog cilja sjećamo se posebno u predvečernjim satima danas, i sutra, na Dušni dan.
Za njih se molimo, palimo svijeće i grobove kitimo cvijećem.
Ne znamo tko od naših milih spada u koju skupinu, ali nijedna molitva ni iskazana gesta sjecanja nije uzaludna.
Sve ide u riznicu zajedničkih zasluga koje se po Bozjoj milosti darivaju potrebitima.
I u samom ovozemaljskim životu sjećanja nas tješe i nadahnuju, zajednička slavlja i molitve nas povezuju i jačaju.
Jer Bog je stvoritelj svega i ništa što koristi duhu ne protivi se tijelu, sada raspadljivom, određenom za uskrsnuće u neraspadljivosti.
Malo sam tužna što ne mogu pohoditi groblja u kojima su moji krvni srodnici, ali i ta će se prihvaćena žrtva pribrojiti u zajedničku riznicu milosti po Božjem naumu.
Sve u ruke Njegove!
Post je objavljen 01.11.2022. u 05:57 sati.