Vozim danas sa posla i zbrajam zadnjih mjesec dana.
Dinamičan mjesec.
Kad podvučem crtu, shvatim da mi ovako dobrog perioda odavno u životu bilo nije.
Preskočim Juniorkin odlazak na studij, jer to je ono što je željela, pa namjesto kukumavkanja (koje je preuzela moja mama i čudom se čudi što je meni da ja ne reagiram isto kao i ona) kako mi je teško što je otišla, ja lijepo prigrlim osjećaj kako sam sretna što joj se to ostvarilo. I jesam, zaista. Uostalom, u vrijeme današnjih tehnologija mnogo je lakše biti razdvojen no u nekim prošlim vremenima.
Profesionalno, privatno, književno, pa nekako i financijski sve je u plusu. A najvažnije - zdravstveno, hvalabogu sve je okej.
Vrijeme u listopadu nikad ljepše, vedrije i sunčanije.
Za kraj, eto danas skužim i da sam na blogu tjedna. Hvala uredništvo!
Da zaokružim ovu arkadiju počastih se prije sat vremena sa ne baš jeftinim gležnjačama.
Nek ide život!
Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.
Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.
I sanjaj...