Odgađanje događanja
Kako opisati onaj nemir koji počinje širiti krila na samom dnu želudca, pa poleti uvis, čitavog te obuzme i sve ostalo, baš sve, prestaje biti važno? Ako ga niste osjetili, ne mogu vam pomoći. I žalim vas! Jer zbog takvih osjećaja život je vrijedan, ti i takvi osjećaji začin su života i bez njih, život je sumoran, jednoličan, tih, miran, suviše miran. Možda mrtav … ako smijem to reći?
Treće je jutro nakon trke, one trke, na kojoj je ona učestvovala, a od nje ni traga ni glasa. Postajem nemiran, osjećam da se nešto događa, događaji koji mi ne idu u prilog i postavljam samom sebi bezbroj pitanja. Naravno, odgovori ne dolaze, jer nema nje, nema njenih blagih bademastih očiju, nasmijanog lica i umirujućih riječi: žive samo u mojoj mašti, u mom sjećanju na njeno zalazećim suncem obasjano lice i tu ih prepravljam, sastavljam prave romantične (kojima se inače podsmjehujem) filmove, a koji završavaju …
Tu prekidam, gadeći se samog sebe i stideći se skrivenih misli, ali misli se ne daju ukrotiti, zauzdati, postale su divlji konji koji nesputano galopom jure kroz divljinu, uvijek istu i uvijek novu, nepoznatu, a svima poznatu, zvanom Zaljubljenost.
Šokiran, zastajem, uzimam bocu vina i nalijevam plemenitu tekućinu u trbušastu čašu, ali ne vidim plemeniti odsjaj vina, vidim blag bademasti osmijeh nje, one na koju bi trebao prestati misliti, jer njen nedolazak da mi javi svoj uspjeh, ili neuspjeh, sasvim je nevažno, na trci u kojoj je učestvovala, dovoljno govori: nisam ti došla reći kako je bilo …
Prekidam misli, znam da je to kukavički, ali nemam snage i predajem se, više mi ništa nije važno i ispijam čašu plemenitog vina onako kako njegova plemenitost to ne zaslužuje, naglo i bez uživanja, tražeći od njega samo ublažavanje bola.
„Prestani misliti“, kažem samom sebi. „Prestani sanjati“
Prilazim prozoru u nervoznom i besciljnom hodanju svojim malim prostorom u stanu i tri metra niže, ispred „moje“ zgrade, vidim nju i njenog psa: usprkos tome što nemam naočale na nosu, vidim kako se osmjehuje u znak pozdrava.
- Kako je bilo? – pitam, misleći na trku i ljuteći se na samog sebe što nemam naočale i zbog toga joj ne mogu vidjeti najjasnije lice, a to želim, želim …
- Nisam trčala – kaže ona, ali bez žalosti u glasu.
- Što se dogodilo? – pitam.
- Ona bol u peti – kaže ona i ja više naslućujem nego vidim njen osmjeh. – Ali gledala sam trku.
- Ah! – kažem, a mislim kako trebam zgrabiti proklete naočale, nabiti ih na svoju glupu zaboravljivu njušku i tako si omogućiti uživati u njenom lijepom licu.
- Nije važno – kaže ona i smije se zabacujući plavokosu glavu (na prvom katu stanujem) – bit će još trka.
- Za vas – rečem napola tiho.
- A vi? – pita ona, drži uzicu psa, glavu je zabacila, gleda pravo u mene, a ja se mrzim što nemam naočale na nosu i što joj zbog tog propusta ne vidim lice onako kako to lijepo lice zaslužuje.
- Ja pišem – lanem i istog trena požalim, ali već je kasno, ona me gleda i smije se i čeka i ja znam da joj moram, ako je ne želim uvrijediti, pružiti objašnjenje, pa dodajem već naslućujući buduće neprilike: - Inspirirali ste me za jednu priču. Napisao sam je i sad …
- Oh! – kaže ona, a osmjeh joj zablista licem. – Moram je pročitati.
„Eto ti neprilike“, mislim ja u sebi, osmjehujući se prema njoj koja se nateže sa psom, a koji bi htio krenuti dalje, a ona … je li moguće da bi željela ostati još u mojoj blizini?
- Vuče me – govori ona uz smijeh i pokazujući na psa. – Jedva čekam pročitati priču …
Gledam je kako odlazi, pas je snažan, robustan, vuče je, ona se okreće i smiješi, smiješi i odlazi i ja sam sretan i žalostan, žalostan i sretan i uzbuđen nakon mnogo, mnogo vremena.
„Kukavico! Majmune! Glupane!“ častim u mislim samog sebe. „Zašto je nisi pozvao na kavu? Zašto nisi …“
„Zašto nisi“ plutaju u mojoj duši mnoga pitanja dok je gledam kako se udaljava, ali i znam, tu je, u blizini, sa stanom i u mislima, sresti ćemo se, jer moramo se sresti.
Ovo je samo trenutno odgađanje događanja.
Copyright © 2022. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora
Post je objavljen 29.10.2022. u 07:51 sati.