Čim se sedneš,
čim se sedneš,
vešmašina fućka,
vešmašina fućka...
Stara je dala otkaz,
nova je jučer položila prijemni ispit.
S čovjekom prodavačem,
ugodno sam porazgovaralo o njegovom radnom vremenu...
- Do kada radite?
- Do 21h.
- A od kada?
- Od 14h, druga smjena. Al radi se i subotom, i nedjeljom.
Klimam, ne znam kako izraziti moje suosjećanje.
- Moramo za kupce biti tu, jer oni su slobodni popodne, i vikendima.
Najviše prometa imamo vikendima. Tako rade svi Centri.
Ubrzo se dotičemo vlasti,
kako je nevažno tko je na vlasti,
svi su isti,
i kako novac vrti sve.
Nadoplaćujem četiri godine garancije,
i napuštam blještavilo tog drugog Centra.
Razmišljam kome je bolje?
On što radi vikendima,
ali se može sa mnom opušteno i u miru porazgovarati,
i kad dođe doma živi svoj život,
ili meni koja sam u pola 16 gotova,
i vikende imam samo za sebe,
ali razgovori s mojim strankama
nisu opušteni i mirni?
A kad dođem doma nosim na duši dječje živote?
Odgovornost za davanje suglasnosti posebnom skrbniku da se izvrši operativni zahvat carskog reza i anestezija na maloljetnici koja se prerano otvorila?