Marketing
Revijalan ton
Spremna sam proglasiti prijepodne gotovim.
Spremna sam prihvatiti sporije poslijepodne.
Pitanje je...
...da li je poslijepodne spremno biti sporo.
Crvenim kvačicama označujem odrađeno,
kalendar izgleda išarano,
premale su mi kućice za upisivanje termina.
Jedna priča je danas na sudu dobro završila.
Ako procjenjujemo u odnosu na gdje je i kako krenula.
Nakon jednog telefonskog poziva,
odlazim do kolegice,
čučnem kraj njenog stola,
i tiho kažem:
- Kak mene ljudi živciraju,
kak ja ne volim ljude.
Imaju novu presudu,
imaju odvjetnike,
i ne mogu se dogovoriti kako tumačiti presudu,
kako će viđati svoju djecu.
Očekuju da im ja tumačim presudu...
Čudnovata je ta krajnja nelogičnost ljudi,
pomak u percepciji,
miješanje pojmova,
nerazlučivanje evidentnog.
Pogorša im se zdravstveno stanje,
zovu Centar umjesto hitnu,
tuku se,
zovu Centar umjesto policiju,
žele tumačenje presude,
zovu Centar umjesto sud koji je presudu donio...
Ne razlikuju
pa time i ne razdvajaju,
partnerski odnos od roditeljskog,
ljubavni od imovinskog,
vlastiti interes od interesa djece,
ne vide da su im polazišna točka s koje guraju sve,
zamjeranje,
povrijeđenost,
mržnja,
ljutnja,
bol,
strah,
materijalna nesigurnost...
Djeca su rijetko polazišna točka.
Poslijepodne se nastavlja u revijalnom tonu.
Post je objavljen 27.10.2022. u 10:48 sati.