Od 15.listopada do 15.studenog obilježava se Mjesec hrvatske knjige.
U drniškoj Gradskoj knjižnici tim povodom je
upriličen susret sa spisateljskim parom Matanović-Pavličić.
Oboje su meni omiljeli autori, posebno po autobiografskim djelima, a imaju vlastitu umjetničku organizaciju "Lađa od vode" nazvanu po prvoj knjizi Pavla Pavličića nastaloj 1972.
Moram priznati da mi je Julijana posebno bliska kao podrška mojoj kćeri u njenom književnim radu.
Iz razgovora te večeri izdvojila bih tvrdnju da se u Hrvatskoj relativno malo čitaju domaći autori. Vjerujem da neki čitatelji apriori cijene više strano nego domaće.
Osobno mi nije kriterij je li knjiga domaćeg ili stranog autora, važnija mi je tematika i stil...
Dosta cijenim preporuke prijatelja koji me poznaju, pa sam tako ovih dana pročitala roman vukovarske novinarke Alenke Mirković, koje se sjećam kao ratne reporterke iz 90-ih.
Zanimalo me je kako su se događaji odvijali iz perspektive sudionika, a kao preporuku naslova "91,6 MHZ,.Glasom protiv topova" navodim izvadak iz pogovora:
"Svi događaji u ovoj knjizi doista su se zbili,
svi likovi su istiniti, nijedno ime nije promijenjeno da bi se zaštitilo bilo koga - žrtvama ta zaštita sada više nije potrebna, a
krivcima je ne treba dati".
Čitajući ovo svjedočanstvo isplakala sam se
jer se osjeća istinitost doživljaja.
Donekle sam se poistovjetila s izbjeglicama - pješacima ali sam svjesna da se naše patnje ne mogu uspoređivat s onim što se je događalo u Vukovaru.
Djelo se odlikuje odličnim stilom te jasnoćom.
Post je objavljen 26.10.2022. u 21:47 sati.