Nigrinjan ili Nigrignanum (tal. Nigrigano ili Porto Formento) je bila utvrda koja se nalazila na uzvisini Gradina (111 mnv) iznad doline rijeke Mirne. Nigrinjan je dobio ime po rijeci Mirni koja se u rimskom dobu zvala Ningus ili Ningon. Utvrda je čuvala obližnju luku i riječni promet koji je u 1. stoljeću bio gust te su u utvrdi u to vrijeme bili stacionirani pripadnici slavne IX. rimske legije Hispana, poznate kao Triumfalis prema pobjedi u pomorskoj bitci kraj Akcija 31. godine pr. Kr., u kojoj je Oktavijan porazio suparnika Marka Antonija. U ranom srednjem vijeku utvrdom su upravljali Ostrogoti te Bizant, a zatim Franačko Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo. 929. godine je poklonjena porečkom biskupu. Poslije je često mijenjala vlasnike, a od početka 13. stoljeća s njom se koriste Gorički grofovi. Teško je stradala krajem 14. stoljeća kada su je osvojili i srušili vojnici mletačkog Motovuna za vrijeme rata s Genovom i Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom. Nakon Torinskoga mira sklopljenog 1381. godine srušena je utvrda pripala Habsburgovcima. 1444. godine obnovio ju je pazinski kapetan Konrad Lienz. 1508. godine, tijekom rata Mlečana i cara Maksimilijana I. Habsburgovca, utvrda je pripala Mletačkoj Republici. Vjerojatno je teško stradala tijekom Uskočkog rata (od 11. kolovoza 1615. do 6. studenoga 1617.), a nakon epidemije malarije u potpunosti je napuštena.
Pohod na lokalitet Nigrinjan započeli smo pored Istarskog vodovoda u zaseoku Brdo. Do zaseoka je najlakše doći cestom L50048 koja povezuje cestu Ž5041 (Vižinada – Kukci ili Kufci kod Poreča) i naselje Bajkini, potom, dvjestotinjak metara od ceste Ž5041, skrenuti lijevo na nerazvrstanu cestu. Cesta prolazi pored mjesnog groblja Vižinada na kojem se nalazi crkva sv. Marije na Božjem polju, kroz naselje Markovići, pored naselja Čuki te nastavlja kroz zaseok Brdo.
Krenuli smo nerazvrstanom cestom prema sjeverozapadu i nakon šestotinjak metara stigli do raskršća s makadamskom cestom.
Nastavili smo ravno asfaltiranom cestom koju smo napustili nakon tristotinjak metara, na dugačkom zavoju u desno.
Skrenuli smo lijevo na šumski puteljak koji prvih nekoliko metara prolazi uz asfaltiranu cestu. Na puteljku su, na više mjesta, vidljive plave markacije.
Kada smo došli do mjesta račvanja puteljaka mi smo nastavili lijevim te ubrzo stigli do lokaliteta Nigrinjan.
Na lokalitetu se nalazi prirodni kameni plato koji je služio kao temelj za utvrdu od koje je malo toga ostalo. Vidljivi su jedino ostaci obrambenog zida na sjeveroistočnoj strani.
Nigrinjan je bila složena utvrda koja se sastojala od utvrđene jezgre na sjevernom dijelu te povišenom kraju zaravni i utvrđenoga podgrađa na južnom.
Kada smo vidjeli pogled na dolinu rijeke Mirne zaključili smo da nije čudno što je na ovom mjestu, za vrijeme Rimljana, podignuta utvrda Nigrignanum.