Zamisli.
Upoznala sam čovjeka za kojeg nisam mogla vjerovati da me razumije toliko koliko me razumije.
Upoznala sam nekoga s kim sam mogla pričati o svemu.
Tko je sa mnom mogao pričati o svemu.
Upoznala sam nekoga kome sam mogla slati pjesme i tko je meni slao pjesme. I bile su nam super. I skupa smo slušali pjesme.
Upoznala sam nekog tko me nasmijavao. I koga sam ja nasmijavala. I smijali smo se jedan drugome i drugima skupa.
Nisam mislila da je moguće toliko se razumijeti s nekim.
Svaka tvoja poruka.
Svaka tvoja lijepa riječ.
Svaka tvoja gesta.
Svaki tvoj plan kojeg sam ja bila dio.
Svako tvoje "Hvala što postojiš".
Svako tvoje "Fališ mi".
Svako tvoje "Veselim ti se".
I hrpa mog povjerenja u to sve.
A zapravo je sve bila jedna velika laž.
Sve je bilo lažno.
Sve je bilo dio igre.
A bila je bajka.
Nisam vjerovala da se događa.
I toliko sam se dugo opirala. Misleći da će proći, da se neću vezati.
Ali na kraju sam ti se potpuno prepustila.
Zaljubila sam se u tebe.
Vidjela sam s tobom budućnost.
Toliko sam vjerovala u tebe. Toliko sam vjerovala tebi.
Da nisam htjela vjerovati sebi.
Toliko.
A što si ti napravio?
Ti si nestao.
Ti si nestao kao da nikada ništa među nama nije dogodilo.
Ti si zaboravio da ja postojim.
Prešao si preko svega.
Ravno ti je.
Ravnodušan si.
I sad živiš najnormalnije, bez da se sjetiš mene. Bez da se sjetiš kakav si bio. Kakav si ispao.
Tebi je danas jedan sasvim običan petak, završavaš s poslom, dogovaraš što ćeš navečer.
Nisam ti u mislima.
A ti si meni stalno.
I još se uvijek pitam što se dogodilo.
Što je pošlo po zlu.
Gdje sam pogriješila.
Gdje sam pogriješila da si bio takav.
A nisam zaslužila da nestaneš bez riječi. Zbilja nisam.
Zašto?
Zašto si to napravio?
Zašto si bio takav?
I nema se što objašnjavati tebi.
Svega si svjestan. Sve znaš. Samo nisi baš ništa napravio da bar malo ispraviš stvari.
Gade jedan.
Mrzim te.
MRZIM TE
Post je objavljen 21.10.2022. u 15:47 sati.