Jasno mi je da se nikada nikome ili nekome ne moramo svidjeti i da ne moramo komunicirati sa svima i svakim. Moja namjera prijašnjeg posta nije bila i ne spominje ni jednog blogera koji postavlja tekst na svojoj domeni.
Svi mi biramo tekst koji čitamo, biramo tekst koji ćemo komentirati, svi se mi izražavamo pismeno onako kako znamo i svjesni smo da naše izražavanje ponekada nije korektno prema drugima, svi mi pokušavamo putem teksta korigirati sebe jer nismo svi istog karaktera i nismo svi išli istim koracima kroz život.
Moji tekstovi nisu tu da bih ja došla na glavnu stranu, nisu tu da vidim dali se nekome sviđam ili ne sviđam (jer ponekada se ne sviđam ni sama sebi).
Ponekada neki nesvjesno uvrijede jer drugačije ne znaju i ne mogu komunicirati i izraziti se, takvima to ne treba uzeti za zlo, ne treba ih pokušavati mijenjati (koliko god se trudimo sebe promijeniti ne možemo u pojedinim situacijama), takve treba razumjeti, ne ih pljuvati jer sigurna sam da su takvi dovoljno teški sami sebi, a mi svi imao težinu koju moramo nositi.
Da, naravno postoje granice tolerancije i kada nam „prekipi” ni sami nismo svjesni svog ponašanja, ali nađemo način normalnog komuniciranja prvo sami sa sobom, onda sa ostalima.
Zato nam je dozvoljeno pravo biranja i odabira.
Post je objavljen 21.10.2022. u 15:43 sati.