Moj si proljetni oblak iznad kopna u maju
i buđenje flore nakon zimskog sna.
Grmljavinska oluja što presječe mirno popodne
i radosni ples na nebu ptica povratnica.
Moja si mjesečeva duga u tisuće boja
dok hodamo niz plažu potpuno nagi i bosi.
I vodeni vatromet u tajnovitoj večeri
dok vjetar s juga kosu mi lagano nosi.
Moj si izuzetno hladan zrak s Anda
što unosi košmar i povremene vrtloge stvara.
Ali i ponavljajući deja vu, druga dimenzija uma,
halucinacija stvarnosti, hipnoza što s nogu obara.
Moja si vatrena, zvjezdana kiša
i pijuckanje Rosea uz vatricu u kaminu.
Stagnacija gejzira i polarna svjetlost u predvječerje,
vjerni suputnik u neosvojenim vrhovima života
- daješ mi ljubav i borbu, snagu i noć mirnu.
Post je objavljen 18.10.2022. u 08:04 sati.