Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Gornjogradski lapidarij1986...





"To nije ludost nego puka kreacija u prostoru i samoći. To nije shizophrenija nego viđenje svijeta, grad obješen na nebu, ritam koji traži samoću... slika se počinje slikati otvorenim mrljama na platnu."
Anais Nin je bila žena koja je uspjela ugrabiti svoj san, beskompromisno. bez straha je palila vatre i vatrice, i pretakala ih u svoje opsežno djelo kojim porućuje...
“Život se skuplja ili širi u odnosu na nečiju hrabrost.”








Zaustavi bitku nepovjerenja i želja, zaustavi juriš sumnjičavih misli, zaustavi bujicu uspomena i uđi mirna u ovdje i sada, zakorači u trenutak jer biti u pravo vrijeme na pravom mjestu je znak umijeća življenja.





Imam dar za tebe, rekao mi je, dodji sutra ujutro u lapidarij na jutro poezije.
A onda je sve počelo u 11 sati i 11 minuta....
Zakoračih sama u lapidarij tog subotnjeg jutra. Za stolom kao, da je došla iz nekog drugog vremena,
je sjedila žena očiju poput srne. Njen glas je dolazio iz daleka, s planete vječne poezije.


"Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,......"


"Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe.
I budi blaga njegovom snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči."

uz ženu očiju poput srne, je stajao on.
" Živiš tamo otkuda pisma ne dolaze.
Daleko, dalje no najdalje značenje ljudskih riječi
što imenuju daljinu.
Tako daleko da samo uvijek i nikad mogu,
pomoću misli, da približe tvoju udaljenost."


Pogledi su nam se susreli.
"Grad u kojem si rođen znam iz uzbuđenja.
On je čvor linija sreće i sudbine,
čvor koji traže moje misli na putu k tebi" rekoh

"Toliko si daleko u zemlji iz koje pisma ne dolaze
i nikakva pošta ne prima pisma za tebe"


Ustala sam i prišla stolu.
"Ti neznaš kako izgleda soba u kojoj te volim,
ti neznaš s kojeg prozora u noćima
pozdravljam tvoju zvjezdu i čekam tvoj put k meni."

Njegov glas prekine moju misao:
"Možda je zapisano u stoljetnom kalendaru
ili se dogodilo u trenutku kad si rođena,
ali znam da je počelo davno.
Možda među zvjezdama....."


"Sigurno sam prvim uzdahom već šaptala tvoje ime"

"A ja sam među špekulama tražio tvoje oči"

"Dođi, zagrli me u zemlji čokolade, satova i runolista,
donesi buket ljubavi i miris uzbuđenja" pozvah ga u zagrljaj.






Dijana Jelčić


Post je objavljen 17.10.2022. u 07:37 sati.