Kad se bezdan probudi,
a tama odluči poraziti svjetlo u očima mojim.
Kad začujem korake beskraja
i shvatim da više u ovom obliku ne postojim.
Kad šapat Smrti postane glasniji od Života,
a riječi ovozemljske ne dopru do uha moga.
Kad osjetim suze svojih bližnjih
i uspravno stanem pred Sud i Boga.
Tad ću znati da kamen tuge na ramenima
nije više onako težak i ne smara.
Gledat ću vas sa nekih daljih visina
gdje ne postoji ljepota lica koja itekako vara.
Shvaćanje i bit života postoji,
da nestalni smo i prolazni kao i vrijeme.
Na putu kojim kročimo nosimo svatko svoj križ,
svatko svoje sreće, ali i poneko breme.
Kad zasvira posljednji tango
kojim slavimo sad našu obitelj, ljubav i nas,
ne tugujte najdraži moji, moja duša,
moje misli, sve moje zauvijek ljubi vas!
Post je objavljen 13.10.2022. u 13:10 sati.