Danas pišem sebi za dušu. O moći glazbe, o onima koje nebeska sila pomiluje nevjerojatnim talentom i podari im glas kojim probijaju sve barijere.
Sutra bi rođendan proslavio veliki Luciano Pavarotti; ako pitate mene - najveći tenor svih vremena. Toliko moćnog glasa i toliko velikog srca. Koliko ja samo velikih svjetskih glazbenih zvijezda doveo u rodnu Modenu da zajedno s njim odrade humanitarne koncerte ( prihod od jednog išao je recimo za djecu ratom zahvaćene Bosne ). O glasu ne treba uopće govoriti; on je toliko glasovno impozantan da djeluje kao vanzemaljac.
Nedavno sam, sasvim slučajno ( ako slučajnosti uopće postoje ) otkrila mladića koji je zasigurno na tragu toga da postane novi Pavarotti. Zove se Jonathan Antoine, rođen je 1995. i sa samo 17 godina sa prijateljicom je došao na Britain's Got Talent. Pred žiri i publiku izašao je mladić za kojeg bi oni zlobni rekli da je debeo, u širokoj majici i trenirci, prilično sramežljiv i nervozan. Simon Cowell na samom početku, dok oni izlaze, ispod glasa kaže nešto poput - baš kad pomisliš da ne može biti gore. Lica ljudi u publici su puna podsmijeha; baš kad kad se na pozornici pojavila Susan Boyle, nepočupanih obrva i bez frizure.
A njih dvoje odabrali su izvesti "Prayer" koju izvode Andrea Boccelli i Celine Dion. Sedamnaestogodišnjak i šesnaestogodišnjakinja vrlo moćnih glasova koji su glasovima raspuhali i žiri i publiku, unatoč nervozi i njenim sitnim greškicama. U finalu su je otpjevali besprijekorno. ( Ni žiri, ni publika nisu znali da je Jonathan, sa samo 14 godina, prošao audicije na četiri londonska konzervatorija. Njegova nesigurnost u sebe, sa takvim moćnim glasom, morala je biti uzrokovana načinom na koji se ostatak svijeta odnosio prema njemu samo zbog njegove, kako on to kaže, veličine. )
Što želim reći, ponoviti po tko zna koji put? Nikada, nipošto nemojte nikoga podcijeniti. Robujemo društvu u kojem je sve podređeno nekakvoj lažnoj savršenosti, a toliko je snage i ljepote koja - prije ili kasnije - pronađe svoj put prema vanjskom svijetu. Posebno kada je riječ o Bogom danim glasovima; tehnike pjevanja ili disanja mogu se dorađivati, ali ljepotu i snagu interpretacije ili imaš ili nemaš. A ovaj mladi čovjek je ima, u nemjerljivoj količini.
Pavarotti može mirno snivati u vječnosti. Njegov nasljednik je vrlo uvjerljiv i suvereno će vladati pozornicama, sigurna sam u to.
( Nastup u finalu je čisto savršenstvo; ja sam ipak odabrala ovaj, samo da vidite reakcije i izraze lica. )
Post je objavljen 11.10.2022. u 22:26 sati.