Stara jezgra grada, šušur, a u pozadini violina svira. Melodija toliko nježna, a ujedno toliko sjetna.
Maestral koji ti graciozno mrsi kosu te šapuće nježne riječi na uho. Kamena ulica oslikana uspravnom siluetom koja donosi poklone moći, a protjeruje bitke prošlih vremena. Stara i oronula, a nadasve toliko topla i čarobna. Vlada karizmom svih kraljeva i krvlju svih ratnika. Vlada očajem svim smrtnika i snagom svih bogova. Vlada tvojom sjenom i onda kada se svjetla ugase.
Kada utihne glas i kada te je strah.
Kada se lomiš i saplećeš od vlastite korijene i kada više ne vidiš put taj.
Kada koračaš na slijepo izbjegavajući metak, a nisi ni svjestan što ti donosi sljedeći tjedan.
Kada ti više nije stalo za imetak već samo gledaš kako biti sretan.
Ti, da ti .
Mala prolaznost svemira i nakupina sitnih čestica, uvučena u potragu za duševnim mirom . Pridržavaš se uputa diplomata, a čezneš za prkosom. Za slobodom koju si mukom svoga postojanja zaslužio, a zauzvrat dobio gnjev i ogorčenost.
Ustaješ i vičeš dosta. Dosta naređenja i mjera mega polisa. Dosta hodanja na jednoj strani ulice, a znaš da želiš hodati drugom. Dosta formiranja savršenih rečenica, savršenih izraza lica i gestikulacija. Prezentiraj inat i upornost, a sitnim stavkama okreni leđa. Daj si vremena i šansu da metastaziraš u potpuno novu verziju sebe.
Post je objavljen 11.10.2022. u 19:07 sati.