sram je jedna vrlo interesantna ljudska osobina. tko ga nema postiže što želi, a tko ga ima ne postiže ni ono šta može. gledajuči, po mom osobnom mišljenu, iako genetski nije predodređen ima vrlo veliki utjecaj na razvoj društva. pa se sada nameče pitanje; 'ako nije genetski predodređen što mu daje na važnosti?' na važnosti mu daju svi oni koji ga nemaju. kako to? pa lipo. ako nekome od rođenja stalno tupiš da je sramotno gledat sise, iako si sisa do druge godine, o da ti se u svijest to ureže kao nešto neprihvatljivo i potencijalno opasno, a znajuči da je strah izvorni nagon ugrađen u genetski kod onda je za očekivat da će ljudi svoj strah pripisat određenom sramu.
međutim, šta sa onima koji nemaju osjećaj srama, da li oni osjećaju strah? svakako da ga osjećaju, ali oslobođeni osjećaja srama znaju da su u presnosti za razliku od drugih, jer iako nesvjesno, znaju da oni drugi osjećaju veći strah pošto su upali pod utjecaj srama koji je kod njih izostao.
i sad se nameče pitanje: a zašto je kod nekih sram toliko izražen dok kod drugih nije? odgovor je jednostavan, u odgoju! oni kojima je autoritet namernut imaju osjećaj srama do kod onih kojima je isti taj autoritet povlađivao nemaju. između navedenog postoji još jedna razina, 'ljudi koji se ne daju sedlati', iako osjećaju određeni strah nemaju srama zastupati ono što smatraju ispravnim, što se po društvenim normama naziva etikom.
ende!
Post je objavljen 04.10.2022. u 16:53 sati.