Prolazim ispod mosta na putu k prijateljima i gledam prizor i kretanje na mostu i istodobno sam dio prizora i kretanja kamiondžijinog, totalno druge galaksije i priče, točka križanja različitih subjektivnih stvarnosti istovremenošću; dok sam ja sebi u svom svemiru središte, u tuđem sam eventualno asteroid, tako su i glavonje, meni samo asteroidi, istodobnost moje i njihove priče i križanje totalno različitih subjektivnih stvarnosti u kojoj oni eventualno zagađuju i opasnost su za moju stvarnost i ravnotežu mog svemira, svojim plinovima, masom, eksploatacijom i usisnom gravitacijom, pa ta točka križanja i istovremenosti (simultanosti) kretanja mene i glavonja kroz prostor-vrijeme dimenziju postaje i kritična točka mog putovanja; zašto glavonja glupo misli da je njegova glava središte i mog svemira, i interes njegove "stvarnosti" interes i moje?