Marketing
Prvolistopadsko jutro...
Svanulo je prvolistopadsko jutro… načeo se mjesec u kojem sam rođena…
kao da se moj san nastavlja, od danas su i vrećice za otpad plave boje.
a jesen mi daruje plodove odsanjanih ljeta.
Čitam Enesov osvrt na zbirku "Nestvarno stvarni"... zadnji pasus otkiva moć poezije... prisjećam se vremena oluje ruža... traganja za izvorom ljepote... pjesmama sam molila pomilovanje za prognanicu koju osudih na samovanje u pustinji osjećanja, u isušenom koritu rijeke strasti, u opustošenoj zemlji tužnih vitezova koji izgladnjeli od žudnji tragaju za zagrljajem nježnosti.
U mimohodu vremena vidjeh sve bitke, uspone i padove svijesti. Trenutak otpusta i oprosta je ostao. Na kraju pustoši napisah pjesmu...
Na hridi vjekuje hram,
sunčanik objavljuje
zoru.
Rađa se dan iz sna.
Bezglasje svjetla traje,
neumorno.
Zvuk dolazi niotkuda,
iz pjeska, možda
iz tišine.
Širi se, šumi,
suzvučje mora i tišine
omamljuje.
Da, poezija je vatra u venama i voda na dlanovima, pali želje i gasi strahove.
Odmara tišinom, pleše ritmom svitanja, zenita i sutona,
blaga je moćnica u ljudskim životima.
Darovao si mi let u plave daljine. Bilo je kao u snu
Dijana Jelčić
.
Post je objavljen 01.10.2022. u 07:07 sati.