Dakle, probudih se bez svjetla u cijeloj zgradi. Ajde, diži rolete, otvaraj sva vrata - da se vidim spremiti...:))) I odosmo nas dvije na bockalicu. Mia i ja. Mia mirna, staložena - ja uplašena, i ne znam što nas čeka...:(((( Najprije smo izvadili krv, da se uvjerimo da je sve u redu. I zaista, Mia ima odlične nalaze. Idemo se bocnuti....Za razliku od Goldie, koja se bacala i plakala kad je vidjela iglu, Mia se baš previše ne uzrujava....Zakmeči tek tako, da pokaže da je osjetila iglu...No, ova bockalica malo peče...Smirila se odmah čim je dobila boc, i mogle smo kući. Za punu zdjelicu! :))) Ako Mia išta obožava, to je njena hrana. Njen Britt! :)))) Kad je prvi put ušla u ordinaciju, Mia je imala 3,5 kg. Danas je to 6,5!!!!:)))
Fotkica iz ordinacije nema, jer sam je cijelo vrijeme držala i bila uz nju...
Još iduće godine na isti dan još jedan takav boc protiv bjesnoće, i onda - tri godine mira!!!!!!!!
Super vijest! Mia je iduću polovicu dana malo drijemala, ali jednim okom uvijek pratila gdje sam...Malo temperature, ali to je - kažu - normalno. Temperatura je prošla, i sada je Mia kao obično - a gdje bi nas dvije išle sad?! Momentalno! :))))
Kad sam Branimiru rekla da smo se prijavile na Canicross iliti trčanje sa psom (koje će se održati na Maksimiru) - umro je od smijeha. Kaže: Mia će to savladati. A kako ćeš Ti trčati za njom?! Pa smo se pogledali i počeli smijati. Rekoh: baš tako. Mia nema mira i potrebno joj je puno aktivnosti.
Sutra sam ja na redu - frizura, bojanje....:))) Baš smo se lijepo rasporedile...
Struja je stigla kad smo nas dvije stigle od veterinara.:)))
Ljub!
Post je objavljen 27.09.2022. u 20:12 sati.