Jutra počinju momentalno
samim zakoračivanjem u prostor.
Šefica dolazi po mene i kolegicu.
Jutarnji sastanak.
Svi su već u dvorani.
Nismo vidjele poruku,
radimo na slučaju koji se jučer
predviđeno počeo govnati.
Pauzu provodim sa šeficom,
gablec služi grupnom pretresanju slučajeva,
prenošenju informacija,
psihoterapiji,
interna mini supervizija.
Sve smo se već raspadale jedna pred drugom,
osluškujemo se,
kad se jednoj prelije,
druga preuzima,
bez pitanja,
bez nagovaranja,
prirodno.
Ostajem duže.
Kolegica također.
Tek kad svi odu,
tek kad je radno vrijeme službeno gotovo,
tek kad telefoni prestanu zvoniti,
i više nitko ne upada u sobu,
nastupa produktivna proizvodnja
gusto tipkanih dokumenata.
I onda se sjetim pred spavanje,
nisam stavila iznose u eurima.
Sutra ću to ispraviti,
prije nego uzmem službeni auto,
i odem u Varaždin,
jer tamo raste ružmarin.
Post je objavljen 22.09.2022. u 20:21 sati.