Nemilosrdna smrt ubrzala je hod,
da na posljednju postaju spusti cedar.
Za njom sporo vukao se satrveni rod,
pred povorkom grobar, na začelju cvjećar.
Okrutni Kosac često je navraćao,
odvodio djecu, roditelje, baku.
Devet duša na oltar je polegao
i nestao u plamu na svijećnjaku.
Inna bila je trogodišnje dijete,
Astrid je krunicu na ruci nosila,
Branka nije dala da joj tlak dižete,
a Foška povazdan radosna je bila.
Vinko je na sam Božić pekao šunku,
Živko je volio vježbati tibetance,
Kristian se zatvorio u špelunku,
Klaudio je rođenjem spario blizance.
A Slavko je volio Maru i kruzere.
Devet divnih ljudi na hladnom oltaru,
pored cedra nariču zdvojne matere,
a očevi Boga traže u košmaru.
Jedno za drugim pošli su dragi ljudi,
koje ispraćali su vriskovi ljubavi.
Tko je ostao, sabio je pod grudi
nesnosnu tugu, plač i lampaš titravi.
Još se jedna žena na isti put sprema,
sve češće joj duša oko groblja šeta.
Moje srce za još rana snage nema…
ubit će me vonj cedra i svijeća deseta.
Post je objavljen 22.09.2022. u 00:23 sati.