Iz dana u dan provlači se neka gadna strepnja i jaka sumnja kroz život; dosada je prestala biti intermezzo.
Između čekanja i nadanja, između dva sna uzaludni koraci ulicom ostavljaju tragove. Šućenja i kutrenja, međ' dva beskrajna uzdaha, ponovo, kao nekada, mjeri kantardžija na trošarini.
Jedino se na laž ne plaća porez.
Ima tako dana koji traju, traju li traju i nikako da prođu. Nisu to samo dani u kojima se nešto čeka; to mogu biti i obični dani, mada ..., i u njima se obično čeka.
Šta se čeka?
Vjetar tiho talasa plastične panele iza kojih se kriju neizgrađeni dijelovi blokova a svjetlost luduje od krošnji preko krovova do proreza i otvora. Pomislih da je srce slučajno, ipak, nije.
.