Sitna prašina starih zavjeta
rasula se po albumu uspomena.
ONA u bijelom, ON u tamnom odijelu.
Nasmješeni. Gledajući u istom pravcu.
Sanjajući slične snove.
Pomislio bi gledatelj kako trajat će
njih dvoje tako savršenih zauvijek.
Ili bar još dugo, dugo...
Držeći čvrsto za ruku jedno drugo.
Dan za danom, nestaje boja,
slike postaju crno bijele.
ONA sa sumnjom, ON s pitanjima.
Bez pravih odgovora.
Putevi im se razilaze. Boje se priznati.
Opet jedu u tišini.
Za istim stolom, svatko u svome mraku.
Ljudi znani i neznani vide sretan par,
izvana ne prepoznaju stres i muku...
ON se boji pustiti njezinu ruku.
Jer, nekad ju je volio, ne može povrijediti baš nju.
ONA osjeća isto, ON to ne zna.
Osjećaj krivnje prožima ih oboje.
Neće noću ni san na oči.
Njemu sve sporije sati u danu lete.
Ona iza zatvorenih vrata sobe
plače kao malo dijete.
Nemoćni su jedno pred drugim.
A još nemoćniji krenuti sami dalje.
Sigurnije je udvoje, s rukom u ruci.
Godine su neumoljive,
ne praštaju nikome, pa ni njima...
Ona želi dijete, on maknuti kamen sa srca.
Ponor sve dublji razdire im duše.
Spas traže u poslu.
I dugim šetnjama nasamo
izvan toliko željenog zajedničkog stana.
Sad pustog. Tako hladnog.
ON utjehu pronalazi u piću.
ONA u silnim prekovremenim satima
okružena sivilom premalog ureda.
Bacaju godine i želje u podivljalo more.
A sudbina? Okrutno umiješa prste
poput zaigrane, divlje slikarice.
Odluči njoj ispuniti želju, njemu donijeti mir.
Iste noći kad ugleda plusić na testu
ONA pohita ka njihovom domu.
Uđe u pustoš, razbacane slike iz albuma,
polupane najdraže šalice s crvenim makovima.
Ugleda sebe u bijelom, njega u tamnom odijelu.
Tako zgodnog, naočitog, voljenog.
Sjeti se svega što obećala je njemu i sebi.
I njega nekad brižnog, romantičnog, divnog.
Sjedne usred nereda, uzbuđena,
spremna da mu kaže da želi ostati uz njega.
Ljubav je ipak to. Sad zna. Shvaća što želi.
ONA čeka da ON ponovno uhvati njenu ruku.
Dok s druge stane grada, ON naprasno napušta kafić.
I dalje s bocom kao najdražim drugom.
Tjera auto munjevito. Silovito.
U jednom trenu muk. Tupi udarac.
Olakšanje...
Tek iz daljine čuje dobro znane zvuke
pjesme njihovog prvog zajedničkog plesa.
Odluči uz te note odmoriti se od svega.
Opustiti se. Prepustiti.
I osjeća spokoj. Osjeća tišinu.
Nju kraj sebe. Ljubav. Toplinu.
ON je sretan, ONA se smiješi.
Čvrsto ju drži, ne pušta.
Ostade prazna tek njena ispružena ruka...
Post je objavljen 12.09.2022. u 23:34 sati.