Petak predvečer s kišobranom u ruci prolazim parkom ispred Muzeja seljačkih buna u Gornjoj Stubici. Dok čekam da počne koncert Prljavog kazališta pokušavam za rubriku Panoramic Factory na Facebooku uloviti dobar kadar s povišenog mjesta iznad spomenika Matiji Gupcu. Promjenjivo vrijeme oblikovalo je zanimljivo, bojama ispunjeno nebo dinamičnih oblika i oblaka. Dok objektivom mobitela nišanim prema obzoru isti se najednom oglasi. Na ekranu se ukaže ime susjeda i prijatelja S. Ispravno pretpostavljam da je njegova nakana pozvati me u berbu grožđa. Zadovoljno prihvaćam očekivani poziv i potvrđujem mu dolazak za nedjelju ujutro. Ostatak večeri prolazi u prilično dobroj svirci Prljavaca odnosno energičnom i povremeno bombastičnom pjevačko-skakačkom performansu Mladena Bodalca u srcu Zagorja.
Subota ujutro rezervirana je za završetak radova na kući kod jednog poznanika. Ne temelje terase nanosim takozvani teraplast zrnatu, žitku masu koja se sušenjem pretvori u čvrsti, završni pokrivač. Pri tome površina doživi temeljitu izglednu preobrazbu u kojoj sivi beton ustukne pred oku ugodnim šarenilom sitnih, raznobojnih zrnaca. Negativni aspekt cijele priče leži u činjenici da je zidić nisko pri zemlji, pa se cijeli posao mora obaviti u dugotrajnom čučnju ili klečnju (upravo izmišljena riječ) što rezultira neugodnim bolovima u koljenima, a kasnije i leđima. Pozitivno je to što površina nije velika, pa cijela priča ne traje dugo. Nakon jutarnjeg klečanja i čučanja subotnje popodne prolazi u znaku stajanja na šarampovskom groblju gdje dostojanstveno ispraćamo I. oca jedne prijateljice. Dok razigrani oblaci vrludaju rujanskim nebom a mali zbor pjeva „Otišo je otac moj polako“ nekoliko puta promotrim ožalošćenu obitelj. Pri tom u grlu mi zastaje knedla koja čini da se ispod naočala oči ovlaže.
U nedjelju ujutro već oko osam parkiram na našem brijegu u Kloštar Ivaniću. Spuštam se do vinograda braće Đ. gdje jedan po jedan pomalo kapaju berači. Dan započinjemo dezinfekcijom grla rakijicom i podmazivanjem istog takozvanim špekom sapunarom. Tako osokoljeni jurcamo nešto kasnije među redovima dovikujući se dobro raspoloženi. Meni je u prvom poluvremenu kod mlađeg brata S. dodijeljena uloga muljatora, odnosno malog od muljače. Zdušno se prihvaćam te početne stavke podrumarenja. Okrećem ručku na zamašnjaku pune muljače što rezultira frcanjem peteljki i curenjem stisnutog grožđa i slatkastog mošta ugodnog mirisa. Posao se naravno u nekoliko navrata prekida kako bi se razmijenila koja pošalica i ovlažilo suho grlo. U drugom poluvremenu (kao u nogometu) mijenjaju se strane, pa u gornjem vinogradu kod starijeg brata S. dobivam novu ulogu nosača. Balansirajući svako malo s dvije pune kante grožđa krstarim između redova. Već dobro ugrijani i uigrani berači najčešće komuniciraju na način da glasno izvikuju: Kaanta! Nije trebalo dugo da ekipa od petnaestak ljudi ovogodišnji dobar urod pobere i pripremi za daljnju obradu. M. za to vrijeme ordinira oko roštilja što rezultira zamamnim mirisom i slasnim okusom vratine, piletine, pljeskavica i kobasica. Iste nadopunjujemo sočnom grah salatom što u kombinaciji sa hladnim gemištom čini savršeni krug. Nekolicina nas najupornijih popodne energiju akumuliranu obilnim ručkom trošimo vrzmajući se oko preše. Iako znam da će mi još par dana zbog toga oko noktiju biti crno, golim rukama grabim stisnutu masu praznih i polupraznih grozdova iz koje sustavno cijedimo dragocjene kapi. Pri tom osjećam veliko zadovoljstvo. Gotovo da među prstima izravno mogu oćutiti kako suncem okupano ljeto curi u sočnu jesen.
Taman prije obilnog pljuska predvečer dovršavamo posao što nam daje za pravo preseliti se na susjedni brijeg gdje L. naš zajednički prijatelj i veseljak slavi uspješno okončanje vlastite berbe i rođendan. Ispred njegove živopisne klijeti veselo je društvo koje nas dočekuje pjesmom. Nije dugo trebalo da se ušaltamo u taj mol i mod. Red pjesme, pa red zdravica sve dok škrto jesensko sunce nije potonulo iza obzora. Ostalo je na kraju još taman vremena i energije da navečer doma uz film Toma i njegovu sjetnu muziku sumiram dojmove ispunjenog vikenda i na posljetku usnijem jesenski san.
Post je objavljen 12.09.2022. u 17:57 sati.