„Vrli mlađi brat Orwellove „1984.““
„U paranoičnom svijetu današnjice nije lako biti buntovnik.
Marcus Yallow, aka „w1n5ton“ ima sedamnaest godina, ali već zna kako nadmudriti sistem. Superioran haker, zabavlja se ismijavajući nadzorni sustav u svojoj srednjoj školi, no kad ga nakon terorističkog napada na San Francisco pripadnici Ministarstva domovinske sigurnosti uhite i izlože brutalnom ispitivanju, ulog u ovoj igri vrtoglavo raste.
Jer, iz noćne more tajnog zatvora, Marcus se budi u svijetu potpunog nadzora, u policijskoj državi u kojoj je svatko sumnjiv, a nitko nije slobodan.
Nitko tko se ne odluči boriti.
„Mali brat“ Corya Doctorowa knjiga je koji mnogi nazivaju manifestom antiglobalizma. Hrabra u prikazivanju naše sadašnjosti i budućnosti, jezovita dok govori o opasnostima i iskušenjima s kojima smo suočeni, ovo je priča o staroj slobodi i novoj tehnologiji, o buntovnicima s tipkovnicama, djeci novog doba, klincima koji nas okružuju.“
Znači, ovo je knjiga originalno objavljena 2008. godine, kod nas 2011. godine. Prije deset ili četrnaest godina, mislim da Cory Doctorow nije mogao niti naslutiti kamo će nas odvesti nadzor (iako je obuhvatio ono što će se dogoditi s nadzorom nakon 9/11, odnosno 2001. godine nakon terorističkog napada na tornjeve blizance WTO-a, a na što mi se prirodno nastavila stručna literatura koju sam tada paralelno čitala, odnosno na „Doktrinu šoka“ Naomi Klein, pa mi je u vrijeme dok sam čitala „Malog brata“ glava sva bila u politici slobode i antiglobalizmu).
Javnopolitički govoreći, ja već godinama govorim da će privatnost u desetljećima koja dolaze biti pitanje svih pitanja, i da će pravo na privatnost i luksuz privatnosti biti namijenjen eliti odnosno onima koji svoju privatnost mogu pribaviti i kupiti. Oni drugi, odnosno plebs, već sada svojevoljno postaju teritorij za žetvu osobnih podataka koji se (a to je ono što mislim da Doctorow nije uspješno predvidio) prodaju radi profita i u svrhu ekonomskih probitaka više nego u svrhu političke kontrole ili nadzora nad slobodom. O tome govori i ova knjiga kroz prizmu klinaca koji se bore za svoje i tuđe slobode, na jedan istovremeno naivan i ingeniozan način kakav može pripadati samo tinejdžerima.
Privatno govoreći, da sam barem ikad ikako bila takva kul klinka kao što su ovi likovi Doctorowa, uključujući tu, naravno i protagonista Marcusa. Pokupila sam sto dobrih fora kao što su LARP-ovi, ometači čipova i slično (za svoju djecu, naravno, kasno je već za mene, ja sam konzervativna baba koja pripada establishmentu). Privatno govoreći, ova knjiga je kul, likovi su kul, sve je beskrajno kul i voljela bih da sam je čitala dok je bilo vrijeme (za mene) jer bi tada sigurno imala i puno veći utjecaj na mene nego što je ovako uopće mogao biti slučaj.
Post je objavljen 23.09.2022. u 16:11 sati.