Otac James Manjackal - IX
"Nakon molitve proveo sam jedan sat u šetnji. Do prethodnog dana, nisam mogao ustati iz kreveta i hodati po sobi. Nakon tuširanja, otišao sam u Kapelicu gdje sam služio misu pred više od sto i pedeset ljudi. Čitanje Evanđelja, bilo je 19. poglavlje sv. Luke, priča o Zakeju. Bez ikakve prethodne pripreme, oslanjajući se u potpunosti na Duha Svetoga, propovijedao sam osamnaest minuta, uz to gledajući lica ljudi. Osjećao sam se potpuno oslobođen od tereta i spona straha te kompleksa manje vrijednosti. Posebno sam se osjećao blisko s onima koji su bili na Misi. Mogao sam u svakoga pogledati slobodno is ljubavlju, osjetivši da mi je svako od njih brat i sestra. Nakon Mise, primijetivši promjenu u mom ponašanju, doktor je naredio da se ponove svi laboratorijski testovi. Zatim me pozvao u svoju sobu, pokazao mi je stare i nove nalaze liječničkih testova, potvrdio da su moji bubrezi u potpunosti ozdravili i da mogu prestati uzimati lijekove te me otpustio iz bolnice. Ne znam kako da objasnim radost koju sam osjetio u tom trenutku. Rekao sam: ‘Slavimo Gospodina!’ zagrlio doktora i napustio bolnicu. Izašao sam iz bolnice kao novi čovjek s novim odlukama i odlučnošću. Odlučio sam da ću živjeti samo za Isusa i da ću propovijedati Njegovo Kraljevstvo. Napustio sam svoj posao i krenuo propovijedati nakon četrdeset dana posta i molitve. Od 17. veljače 1976. kada sam održao svoj prvi karizmatski seminar, vjerojatno prvi koji je ikada propovijedan u Malayamu Kerali pa sve do sada, propovijedam samo Njegovu Riječ. Moji dragi nadređeni, ponudili su mi nekoliko prilika da odem u Njemačku ili u Rim da doktoriram, ali sam odbio jer mi je Duh Sveti rekao: ‘Ja sam ti dovoljan!’ ‘Nitko tko stavi ruku na plug, pa se obazire natrag, nije prikladan za Kraljevstvo Božje!’ (Lk, 9,62). Tijekom moga školovanja u sjemeništu, doista sam žudio da odem u inozemstvo na studije. Hvala Bogu, Bog mi je sada ispunio želju time što sada stalno u inozemstvu propovijedam, Njegovo Kraljevstvo. Kako je velika istina u tome kada ostavimo radi Gospodina bilo koju svjetovnu želju, On nam je stostruko nadoknadi. Istina je da me Isus upotrijebio da mu sagradim kuću molitve u Athirampuzhi, Kerala, poznatoj kao Charis Bhavan. Propovijedajući na seminarima, konvencijama i službama ozdravljanja susreo sam se s više protivnih strana i progona, ali me tješila i jačala Riječ Gospodnja da će svatko tko želi živjeti pobožno biti progonjen (r. 2 Tim 3,12). Znam da svi darovi i sva snaga dani meni, slabom biću, su Božja snaga: ‘To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas’ (2 Kor 4,7). I ja ću sa sv. Pavlom reći da sve mogu u onome koji me jača (Fil 4,13). Njegova se snaga manifestirala u vremenima moje otmice, i mojih zatvaranja u muslimanskom svijetu arapskih zemalja i u uvredama i nerazumijevanjima od strane mojih nadređenih i prijatelja. Završavam svoje svjedočanstvo riječima sv. Petra: ‘Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa što neobično. Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnji da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva.’( 1 Pt, 4, 12-14)". (Kraj serijala)
Post je objavljen 07.09.2022. u 11:51 sati.