Marketing
Oči
Tamo gdje noću ne gase vodu
Nego šumi, žubori, razbija se o stijene
Tamo gdje si me vodio tri godine za redom
Tamo gdje znam svaki grm, skriveno mjesto
Vodopad koji sam doticala vršcima prstiju
Sjedeći na korijenju drveta, jedući sendvič
Zahvaljujući Bogu na životu
I slaveći ga kroz
svaku
rasprsnutu
kap
E, tamo
U vlakiću ispred mene, na sjedalu
stajao je jednogodišnji dječak
Rafael
Mogli su biti Talijani..možda i Francuzi..
Ne znam zašto nisam pitala..
Ili, možda i znam
Taj dječak
Gledao me najprije ozbiljno par minuta
A onda me uhvatio za ruku
I smijao se, smijao se tako
bezubo i razdragano
I vikao Eeee
Kao, eee, evo napokon
sreli smo se
Taj dječak
Predragi moj Bože
Imao je tvoje oči
I u dubini sebe, mračnoj špilji tuge
U mom osobnom jezeru
Znala sam sasvim sigurno
da si to
Ti
Post je objavljen 05.09.2022. u 21:49 sati.