Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dagaz

Marketing

Hrvatsko čudo

Evo nas u središtu novootkrivenih pronevjera. Ova najnovija, kažu najveća je. Nestale milijarde, nitko nije ništa vidio ni znao, dok nisu saznali svi. U međuvremenu, nestali su i milijuni, ali nisu milijarde, dok ih sve ne zbrojimo, pa nema veze. Ne znam kako vama sjeda, ali meni Dnevnik nije Dnevnik, ako nisu nestali milijuni i naravno, nitko ništa ne zna od uključenih, nije kriv i nećemo ga više smetati. Građani u nevjerici i šoku, pa išli su s tim ljudima u školu, nitko se ne mijenja protekom godina... Ili su i onda varali na testovima, samo naivni školski kolege nisu o tome ni tada ništa znali. Jer bili su iz fine obitelji, ili tko zna koji kriterij zakopavanja glave u pijesak je bio tada.

Najvažnija vijest je ipak ta, da su nama u ovoj državi, oživile zgrade i ostale nežive stvari! Nije direktor ništa, INA je, zgrada je. Nije do ministara, do zgrade ministarstva je. Kako kažu mala djeca kada pošaraju zid, nisam ja, moja ruka je. Kemijska sama piše, novci sami odlaze vlastitom inteligencijom, projekti propadaju jer su lijeni papiri i eto, ne da im se. Nadzorni odbori su zapravo pjevački sastavi, nisu oni tu da kontroliraju poslovanje niti se petljaju u išta.

Kao da nam to nije dosta, Severinu obitelj napada sa svih strana, i polako, ali sigurno, estrada i tračevi zamagljuju još jednu katastrofu za državu koja je pravna, ali pravdu nikada vidjela nije.

Zaboravit ćemo mi i ovo, kao i ljude u Petrinji koji još čekaju u kontenjerima. Okrenut ćemo glavu kao od onih koji po kontenjerima kopaju. Pokopat ćemo one koji ne dobivaju prikladnu zdravstvenu skrb jer netko još živi na slavi starog pljeska. Spakirat ćemo se i otići, opraštajući se od još jedne škole koja će se zatvoriti. Neka, na ljeto ćemo pokazati djeci, od kuda su. Blokirani su blokirani jer su isključivo sami odgovorni za svoje neodgovorno ponašanje. Drakonski zakon koji podržava neviđenu pljačku i namjerno zakopavanje ljudi u tom položaju, naravno nema veze s ničim. Osudit ćemo još nekoga jer je ukrao salamu da preživi, a nagraditi one koji ni sami ne znaju koliko postupaka se protiv njih vodi, jer eto, to nema veze s vođenjem države. Kriterij ulaska u Sabor nije moral, čast, sposobnosti i znanje, više je nego očito, odavno.

A najveća katastrofa od svih, je što ćemo opet birati iste vođe, uskoro. Djelovanjem, ili ne djelovanjem.

Do kada? Nadam se da ne do onda, kada ne budemo imali što izgubiti. Jer oni koji nemaju što izgubiti, su najopasniji.

Post je objavljen 31.08.2022. u 13:54 sati.