Ovo je otvoreni komentar na post “Morske iz dubina” od 15.8.2022
Post je toliko ljudski i pun osjećaja da ne znam kako početi.
Teško je to proživljavati sa divnom, pametnom osobom, koja ti je dala život i sa kojom si ga provela. Promjene na njoj te zbunjuju i treba skrivati izdajničke suze u kutovima očiju.
Svi se pribojavamo sličnih simptoma i svakodnevno se preispitujemo jesmo li što zaboravili, ujedno prakticirajući metode koje mogu usporiti bolest. Naša poznata neurologinja Dr. Demarin preporuča sudoku kao odličnu vježbu za mozak.
Zapravo mi je bila namjera napisati nešto utješno.
Proveli ste zajedno, bez bolesti, velik dio života.
Ti si imala divnog oca, a on divnu kćer.
To je neprocjenjivo bogatstvo i ostaje za cijeli život, a svi nisu bili te sreće.
Moj je otac otišao s ovog svijeta mlad i ostavio malu djevojčicu od 2 god. Propustili smo cijeli život. Tek u poznim godinama postala sam svjesna, koliko i kako me je to formiralo kao osobu. Otac nam treba.
Meni su doveli zamjenu. Rekli su mi da ga zovem tata. Jesam, ali tatu nisam imala.
Zato, ako smijem dodati, daj mu “vrijeme” ili što poželi.
Pokušaj, pokušaj.
A sad ću si dozvoliti da napišem pismo mom ocu, kojeg nisam poznavala, o kojem ništa ne znam i sa kojim nisam nikada razgovarala.
Dragi moj tata,
Ne znam gdje si, ali znam da negdje jesi.
Kod tebe i mene je sve naopako.
Nije uobičajeno da stara kćer piše ocu, koji ju je mlad, lijep tridesetogodišnjak neželjeno ostavio. Ostao si tako zauvijek mlad i lijep
Imam ja iza sebe cijeli život. Ti si ga propustio.
Imam dobrog supruga.
Krasnog sina i dvoje krasne unučadi. Propustio si unuka i unučad.
Nismo nikada razgovarali, jer kad si odlazio nisam znala reći ni tata.
O tebi ništa ne znam. Nisu mi pričali, a nisam imala ni koga pitati.
Sigurna sam da si bio dobar.
Nisam znala kako si izgledao, jer sam tek nedavno pronašla tvoju sliku .Bila sam premala da se sjetim išta osim velike sjene u prolazu.
Bila sam tako mala.
Ostao si u zemlji koja nije bila Tvoja, ali je sada Tvoj duh negdje.