"To ću ja u sat vremena."
Koja glupa pretpostavka.
Samo dva stabla,
mala i kržljava,
tek proljetos oslobođena,
iz trnine i kupina spašena.
Čini se zahvalna.
Zaboravi.
Odustajem.
Ispikali me komarci.
Gađalo me stablo plodovima u tjeme.
Opala sa lojtri.
Strgala granu.
Doskočila kao mačka.
Lojtre niz brdo.
Zaboravi.
Nepoberivo.
Koliko sam ubrala,
toliko je ostalo,
sve iznad tri metra.
Zaboravi.
Neka ostane stršljenima,
neka se vrati prirodi,
bogovima!
zemlji...