Marketing
Mogla bih se pomoliti,
ali nisam sigurna da li znam.
Sluša li me On uopće,
ili već napamet zna,
"daj mir u naše dane,
izliječi naše rane",
pa okreće glavu na drugu stranu,
jer ponavljam uvijek isto.
Mlada šljiva je otežala,
sva se svija,
do zemlje pruža grane.
Treba li ju obrat?
Je li vrijeme?
Gdje su mi bake!
sad kad ih trebam,
njihove godine,
njihova sjećanja!
da plodovima udahnu dušu!
usade mi hrabrost
i pruže ruku.
I zašto kasnim,
zašto su nam se linije razdvojile!
...prije nego što sam otežala
i pružila grane do zemlje?
Trebala bih znati što se događa,
što mi je činiti,
i kamo sve to vodi,
a ne mogu,
i ne želim,
i neću voditi.
Ne mogu biti starac bez sluha,
koji misli da nitko ne želi umrijeti,
ni starac što ne podnosi ljude,
umotan u spiralu crnih misli,
koji je uvijek u pravu
i sve zna.
Jer nisam u pravu,
i nisam ona koja zna.
I neću uvjeravati svijet
i one koji mi ne mogu pobjeći,
da dolazeće godine nisu u vijestima,
nisu u gustoj prošlosti,
u strepnjama i strahovima,
nego u zemlji!
i granama što je ljube!
... u šljivama,
i tišini što nalegne,
dok je nebo boje šlaga
nisko,
sve niže,
do prvih kapi kiše.
Post je objavljen 21.08.2022. u 17:37 sati.