Marketing
VOLITE LI KOLAČE?
VOLITE LI KOLAČE?
Volim kolače, ali nisam ovisnik.
Više volim raditi kolače nego jesti.
Mislim da je pravljenje kolača, uostalom kao i kuhanje, izuzetno kreativan posao.
Kod pravljenja hrane i kolača, nikada unaprijed ne možete biti sigurni u rezultat.
Mislim da čak i profesionalni kuhari sa michelinovom zvjezdicom, teško dobivaju, uvijek, 100% isti rezultat.
Nisam vrsna kuharica i kuham uobičajenu domaću hranu, a zbog određenih zdravstvenih problema, ulažem dvostruko truda i ljubavi, što nije zanemarivo, pa imam prolazni rezultat.
Osnove kuhanja, kao i kod drugih, naučila me pokojna mama.
Bila je to jednostavna zagrebačka klopa, sa jeftinim kolačima .Torte i kremaste kolače nismo poznali. Kolači su se radili pretežno od dizanog tijesta, kao na primjer buhtli, orehnjače, makovnjače, ali i zlevanka, štrukli, štrudli itd.
Za razliku od danas, nisam imala puno interesa.
Bila su to vremena, kad je žensko dijete moralo proći takvu obuku. jer se u protivnom djevojka neće lako udati.
Tako je prošlo moje kuharsko naukovanje, a život me je odnio u drugom smjeru.
Velikog iskuhavanja nije bilo, kao ni velikog pravljenja kolača, a sve do prestanka poslovnih aktivnosti.
Dođe vrijeme kada si možemo dozvoliti luksus uživanja u hobijima, a kuhanje to može biti, pa je baka počeli učiti od početka.
Evo i godine mogu imati svoje prednosti.
Zapravo sam imala namjeru napisati post o hrvatskim kolačima, a ovo je bio uvod.
Nalazimo se na podneblju raznih utjecaja.
Kolači imaju štih austrijske, njemačke, talijanske pa i turske kuhinje.
Od kolača koje bi direktno mogli povezati sa našim podnebljem navela bi neke:
Rapska torta,
Hrstule/fritule
Blatska lumblija
Pite
Međimurska gibanica/ jedan moj poslovni partner, Englez, zvao ju je”overseas mooving cake”/
Zlevka
Kotonjata i njegovo visočanstvo Štrukli.
Štrukli dolaze iz hrvatskog Zagorja i moglo bi se ih nazvati autohtonim hrvatskim jelom.
Zagorje je bilo siromašno, pa su se jela radila pretežno od sirovina dostupnih kod kuće.
Bilo je to tijesto od brašna, soli i vode, punjeno kravljim sirom s jajima.
Danas je recept evoluirao, pa se pune špinatom, koprivom, pistaćima, tartufima itd., ali se pretežno ipak pune sirom.
Štrukli su upisani u registar nematerijalne kulturne baštine RH.
Dodatnu promociju daje i Štruklijada , koja se od 2009 g.održava svake god. u Kumrovcu.
Bili su čak servirani u restoranu UN, kada je tamo kuhala ekipa naših kuhara zajedno sa Tomekom Špičekom. Mislim da je bio dan RH.
Tako je popularnost štrukli porasla.
Veliku ulogu u tome odigrao je i hotel Esplanada u Zagrebu, koji je imao jako dobar odaziv za ovo posluženo jelo.
U dogovoru sa zagrebačkim hotelom Palace, dogovorena je prodaja štrukli “za van”.
To je bio hit. Štrukli su se počeli distribuirati po cijeloj Hrvatskoj. Bili su svugdje dobro primljeni osim u Zagorju.
Štrukli mogu biti predjelo, glavno jelo i desert. . Slani ili slatki, a i na juhu.
Mogu se servirati i kao “fast food”
Bilo bi dobro kada bi se to jelo dodatno promoviralo, kako bi se odmah povezalo sa Hrvatskom, kao što je pizza povezana s Italijom.
Nađimo se za stolom “pri jelu”,jer ćemo se svi kod stola razumjeti i razlike će nestati
Post je objavljen 20.08.2022. u 20:38 sati.