Bilo je vremena u ovih zadnjih par mjeseci, dugih razdoblja zapravo... U kojima sam funkcionirala kao stroj. Mehanika cista.
Znala sam sto moram odraditi, koliko goriva ce mi biti potrebno, dizala si okretaje i sve radila pod manijackim tempom.
Veoma efikasno, suvise prazno.
Mozda si nisam dozvoljavala da osjecam.
Jer... Emocije su opasna stvar.
I onda se nadjem... Probudjena.
I shvatim da sam zapravo dizajnirana da volim.
Da sve u meni zapravo zeli voljeti.
I ne bojim se vise. Dio suocavanja je jednostavno takav. Nakon dugo vremena osjecam nesto...
Pa makar to bila nada.
Post je objavljen 20.08.2022. u 19:56 sati.