Pregled posta

Jezersko

Jezersko na sjeveru Slovenije je neopravdano planinarski zapostavljen kraj...u početno vrijeme skijaških uspjeha
slovenski skijaši su tamo trenirali na ledenjaku i ljeti-danas je to teško moguće. Ali planinarski dio ostaje-
u Zgornje Jezersko dođete ako se popnete iz Logarske Doline i spustite na sjevernu stranu planina. Upravo
to sam odlučio napraviti ovaj puta. Logarska me dobro poznaje od samih početaka mog planinarenja, ali
ovu drugu stranu sam nekako zapostavio-autobus iz Kamniške Bistrice mi je bio uobičajeni izlaz iz planina,
prema Ljubljani i onda dalje prema moru.

Dakle, plan je bio popeti se na neku od Rinki-tri su, Koroška, Štajerska i Kranjska, jer se tu nalaze te tri
povijesne pokrajine Slovenije. Tu je i najjužnija točka današnje Austrije-lako je prepoznatljiva na karti, kao
mali južni istaknuti poluotočić. Doznao sam od vlasnice pansiona Kanonir (naziv je od Napoleonskih vremena,
kad su se tu tukli topovima!) u Spodnjem Jezerskem da je 20.10. 1920 u Koruškoj, koju je zauzela srpska vojska,
zbog protivljenja naroda bio referendum, i ljudi su birali hoće li biti u Austriji ili Kraljevini SHS. Taj referendum je
odgovoran za današnje stanje granica na tom terenu. Naime, teren je podijeljen na zone A i B i u slučaju da ljudi
u zoni A glasaju za priključenje Kraljevini, bio bi referendum i u zoni B. U zoni A je gotovo 60% ljudi glasalo za
Austriju, pa referenduma u zoni B nije niti bilo.

Krenuo sam uobičajeno, preko Okrešlja i prije Frischaufovega doma prema Turškem žlebu:

Tko je ikad prošao ovu feratu zna da je načičkana željezom i traži spremnog planinara:

Zaključio sam da mi za ovo penjanje nije bilo dovoljno trčati, trebalo je i ruke jačati...pamtiti za buduće
treninge! Nakon sat i pol vremena truda i znoja dolazi se pred vrh i prolaz na drugu stranu:

Idem gore...prema vrhu:

Tek iz pečata sam doznao da sam se popeo na najvišu, Kranjsku Rinku, 2453mnm:

Markacije su slabe-nisam mogao naći put prema Štajerskoj Rinki i Ledinama, pa sam, pošto je prijetilo
da me uhvati mrak, krenuo poznatom mi stazom, prema Cojzovej koči na Kokrskem sedlu...3 sata vrlo, vrlo
razigranog terena:

do Cojzove koče, koja je stvarno na bajkovitom mjestu:

Umoran, nakon ričeta i obaveznog Uniona spavao sam kao top, mislio sam ujutro prema Kamniškoj Bistrici,
ostaviti Jezersko za neku drugu turu. Prelijepo jutro navelo me da si ipak dam još jednu šansu...najjednostavniji
put, tako sam bar mislio, vodio me preko najvišeg vrha gorja, Grintovca

prema Mlinarskom sedlu. Da sam znao što me čeka, okrenuo bih se i krenuo pokorno prema Kamniškej. Uspon
na Grintovec s Kokrskega je lagan, možete tamo s djecom ako su u formi, preporučam za prvi ozbiljan uspon:

ali silazak prema Mlinarskem sedlu je ozbiljna stvar. Pogledao sam:

malo isprobao i zaključio da...mogu probati, ako mi neće ići, stignem se vratiti. Bojao sam se umora od prethodnog
dana. Cilj: ono dole zeleno.

Dalje nisam radio mnogo slika jer sam iduća dva sata imao pune ruke željeza! Nije, nikako, za vrtoglave, pišu
lijepo Slovenci. A ja sam, naravno, vrtoglav. Biserko! Put ide direkt dole, pa onda dobar sat u smjeru istoka po grebenima
a tek onda od sedla strmo, strmo dolje!

Sedlo je negdje tamo gore, ovo je linija silaska gledana odozdo, kad sam uhvatio malo daha...pa sretno!

Spustio sam se do lijepo položene Češke koče:

Dajte si dovoljno vremena za silazak iz nje, ili ostanite u njoj ako ste umorni.

Ovo su vrhovi koje sada po prvi puta gledam sa sjevera, iz Zgornjeg Jezerskeg:

Lijepa, ali za mene vrlo zahtjevna tura. Gojze koje sam pokazao u postu su se pokazale
idealne, nisam zaradio žuljeve.

Post je objavljen 19.08.2022. u 21:24 sati.