Zgusnulo mi tjedan. Sutra osmi radni dan u nizu i baš osjećam umor. Ne mogu se načuditi nekim prošlim vremenima kada se gazilo i mjesece bez slobodnog dana. Od ove godine prelaskom na drugo radno mjesto radim 5-2. I navikneš se učas, pa ti sedmi radni dan otpadaju udovi od umora iako se u već spomenutim prošlim vremenima na poslu više fizički tijelo trošilo. Jest, bilo je mladosti, više volje i entuzijazma. Ganjalo se ono bolje sutra i trpalo dan za umornim, oznojenim danom u rok službe. Da li je bolje sutra stiglo, nisam sigurna. Počesto se ulovim u tim razmišljanjima vozeći na posao i natrag. Konačno živim normalu. Pet - dva. Znate o čemu pričam kad kažem pet- dva? Pet radnih pa dva slobodna dana. Nitko meni nije kriv, osim mene same, što mi je struka ta koja jest. I što za ugostitelja pet - dva spada u domenu SF-a. Ali da i SF ponekad može postati stvarnost živi sam primjer. Moj dva obično pada četvrtkom i petkom, obzirom da kolega ima vikende slobodne, no stjecajem okolnosti zadnja dva se tjedna mrvičak to poremetilo, i eto. Uz neke privatne obaveze i kućnu polubolnicu (ide na bolje, fala na pitanju) samljelo me malo.
Jedva čekam odraditi sutra.
I otperjati tjedan dana na ge o.
Tjedan dana godišnjeg za ugostitelja u kolovozu?
Totalni sam vanzemaljac!
Post je objavljen 18.08.2022. u 22:23 sati.