Danas je jel 14.8 i konačno imam slobodan dan. Od 1.8 moj drugi ! I pitam se' a znam' od čeg sam satkana' da mogu ko mladica od 30 tako radit. Od moje Slavonije' žita' antrage' makova' maslačaka' i od gena bosanskih moje majke' planina' stijenja' sedre u vodopadu j.ajčanskom!
Boli me ' svaki mišić' svaka koščica u tijelu' al ja inatno' tjeram dalje' jer moj sin gradi kuću' pa mu pomažem' jer moja kći izdaje dvije nove knjige' a kad su moja djeca u pitanju..ja sam bujica' tornado' ono po cijenu svega..nezaustavljiva! Zmaj! Je s bolovima' s primisli ujutro' ne mogu više' treba mi ..odmoraaa! I dignem se ujutro u pol 5' namažem sva bolna mjesta voltarenom' popijem kavu' grku jer " život je sladak' šta ne?! i krenem u novi dan s osmjehom ( bemti i on boli)
I onda sin il snaja pošalju video il fotku moje unučice' koja hoda' sama jede' koja priča' i kad su u Slavojniji' kod snajinih ( preedivni' preeedobri ljudi) ona u pol 6 ujutro iskoči iz krevetca' donese majicu dugačkih rukava' budi tatu i veli - Koka! Da njih dvoje idu pustit kokoši i nahranit ih!
Ma tko sam ja' da se žalim!
Život je prelijep!
Post je objavljen 14.08.2022. u 20:04 sati.