UNAS, NAŽALOST, JOŠ NIŠTA BOLJE
Ponekad se pitam: što je gore: zapletaj crijeva ili upletaj politike.
Ne čudim se malverzacijama i korupciji na Univerzitetu u Kragujevcu. Ne čudim se ni pomisli da je ta afera „otkrivena“ iz razloga što se u njoj spominje i supruga predsjednika jedne, blago rečeno, titofilne, stranke u poniranju. Ja se, unas, više ničemu ne čudim.
Još 4. veljače 2019.godine napisah o toj temi¬:
LAŽNE DIPLOME
U posljednje smo vrijeme svjedoci lažnih diploma u obrazovanju. Ministarstvo znanosti i obrazovanja poduzelo je mjere provjere svih diploma. Ne treba sumnjati da će se naći više lažnjaka. Svi ćemo pljeskati na epohalnom uspjehu.
No mišljenja sam da to nije jedini društveni problem. Pitam se kakav je to nadzor u školstvu kad netko bez potrebne školske spreme može obnašati poslove više spreme. Jel to uopće netko izravno provjerava ili su „inspekcije“, unutarnje i s vrha, samo papirnate provjere.
Da li su provjere samo formalne, ne i sadržajne?
Po tome se neka radna mjesta, inače i u državnoj upravi i javnim ustanovama, mogu obnašati bez odgovarajuće školske spreme. Da li je onda ona uopće potrebna?
Pitanje je koliko znanja i sposobnosti zahtjeva potrebita sprema u obnašanju radnih mjesta. Koji napredak?
Najveća provjera spreme trebala bi biti već kod prijama. Nekad su se čak i u Ministarstvo unutarnjih poslova prošvercali pojedini kandidati bez srednje škole. Poslije je to primijećeno i ispravljeno. A drugdje? Pitaj Boga.
Što Država ima od lažnjaka? Ništa! Samo troškove jer su i ti lažnjaci plaćeni kao pravi stručnjaci.
No falsifikatori nisu jedini Hrvatski problem. Nitko se ne usudi zagristi u legaliste koji su svoje svjedodžbe i diplome „legalno“ stekli izvan našeg školskog i visokoškolskog sustava. Pokoji i za najvećeg rata i ratnih razaranja, pa čak i opsada gradova u kojima su diplomirali. Nemreš vjerovati.
Vjeruj u nekorektnost sustava i pojedinaca. Tome treba pridodati i prepisivanje diplomskih radova, kupnju ispita i drugi marifetluci.
Vidim problem i u nesveučilišnim studijima. Čim novac uđe u privatno učilište i veleučilište profit često postaje primaran, spiritus movens „napredka“.
I na koncu, ne poznajem rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sviđa mi se njezina vizija i misija, rešpektiram njene članove, ali si razmišljam, zašto u članstvu nisu naši, u svijetu naročito ugledni znanstvenici.
Pitam se što je Akademija učinila na sprečavanju korupcije, krađe, kriminala, ovisnosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Mislim da HAZU nije avangarda društva i garancija boljeg života našeg roda.
Nema sumnje da trebamo štovati našu povijest, ali svakako trebamo poboljšati sadašnjost i stvarati bolju budućnost.
Puno je problema koje vlastodržci, zbog, osobne koristi, nisu htjeli riješiti.
Kad ćemo se riješiti endemičnog boljševizma?
Ima ljudi koji znaju i mogu, ali se politikom zbog, vidljivo nakaradnog sustava ne žele baviti.
Dobro je rekao, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, katedrala Hrvatskog duha: „Komunizam je uništio dušu čovjeka“.
Nadam se, ne do kraja. Ima nade. Moglo bi biti bolje. Sve ovisi o nama.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 13. kolovoza 2020.
Post je objavljen 13.08.2022. u 09:45 sati.