Marketing
To nas čini živima
Večeras vam moram pojasniti zašto će Petrinja opstati kao grad.
Naša Josipa, jedna od najposebnijih i najboljih duša našeg grada, otputila se u veliki izazov. Prehodala je Camino i stigla u Santiago de Compostelu 7. kolovoza. Pratili smo njen put; svakodnevno je objavljivala fotke i zanimljivosti sa prehodane dionice, pa je i nama bilo kao da smo uz nju, barem duhom. Vratila se u Petrinju, u našu grubu razrušenu svakodnevicu, i pretpostavljam da je hodajući iznašla način da se bori sa svim nedaćama koje nas okružuju.
Nije to kraj priče. Njene susjede sa nasipa, Maja i Ivana, skupile su malu veselu ekipu koja je Josipi donijela bukliju dobrodošlice i dopjevala joj na kućna vrata. Bilo je i suza, i zagrljaja, i pjesme. Bilo je najviše onoga što Petrinju i čini drugačijom od svih drugih gradova.
Možete nas ostaviti da se ovako bespomoćni koprcamo u ruševinama naših života, srušenih kuća, uništenih ulica i sigurnih koridora. Možete ignorirati naše pozive u pomoć, sve puste poslane mailove, svu našu muku. Možete se praviti da ne vidite kako živi grad na svega pedeset kilometara od Zagreba. Samo dajte.
Petrinju ne čine samo ovi razoreni domovi i ljušture nekadašnjih kuća. Petrinju najviše čine Petrinjom njeni ljudi; tako su nas odgajali naši roditelji i mi tako odgajamo svoju djecu. I dok god je tako, mi ćemo preživjeti, preživljavati i opstati. Zbog silne ljubavi koju u srcima imamo jedni za druge i zbog silne ljubavi kojom volimo svoj grad, koliko god on bio razrušen i neprepoznatljiv.
Dok god bude tog duha u nama, i grad će izdržati. Naprosto mora.
( fotke su Josipine, znam da se neće ljutiti )
Post je objavljen 12.08.2022. u 22:41 sati.