Odlažem stvari u kuhinji.
Zdjela šljiva,
na njemu grožđe,
košara jabuka i krušaka,
posuda divljih kupina.
Jabuke i kruške su brane sa zemlje,
natučene i polu trule,
za kompot.
Šljive sam dala mami,
za knedle,
a grožđe otužno,
viče mi
Ne sudi mi izgledom!
znaju stršljeni
gdje je kolovoz spremio slatkoću.
Kupine.
Ah, kupine su moje,
samo moje!
Izbodeni prsti položeni na oltar prirodi,
pohlepa obuzdana,
nedostupne ostavljene pticama.
Kupine su moje,
njih perem,
cijedim,
i spremam u duboko.
Za štrudlu,
za džem,
za dušu,
za "kad ću imati više vremena".
Vani je pala noć.