Od početaka našeg osvještavanja kao vrste, čovjek je na neki način duhovan. Kad smo se tek počeli osvještavati, bili smo biljojedi i bili smo lovine. Tako smo štovali stvari od kojih nam je ovisio život, koje su bile moćnije od nas. To su bile prirodne sile i životinje. Polako, kako čovjek kroti prirodu, mijenja se i sistem vjerovanja. Animizam i šamanizam su historijski zajedničke vrste vjerovanja cijeloj našoj vrsti. Moderan čovjek se više ne plaši lava ili vuka, objasnio je sebi kako nastaje udar groma i ne vjeruje više u Bogove u koje su vjerovali primitivni ljudi. Ali ipak, postoji jedna mala boljka koja će uvijek malo svrbjeti čovječanstvo, a to je – smrt! Koliko god smo, možda, nadvladali prirodu, smrt nikad nećemo. I zato dok je smrti, postojaće i razne teorije o tome šta se dešava nakon smrti. Zato mislim da duhovnost nikad neće nestati, samo će evoluirati i mijenjati oblike. Bilo bi uzbudljivo znati u šta će vjerovati ljudi za nekih 300 godina na primjer, ali ja sam uvjeren da će imati neku vrstu duhovnosti, većina njih. Možda će se i sama duhovnost promijeniti i njeno značenje postati drukčije, ali (vjerovatno) tome nećemo svjedočiti.
Post je objavljen 11.08.2022. u 21:14 sati.