Dolazi mi uplakanih očiju,
bolne grimase,
a tek se ustala.
Odlažem knjigu,
primam ju u naručje.
- Što je bilo?
- Ružno sam sanjala.
- Hoćeš mi ispričati? Mama dobro tumači snove.
Odmahuje glavom.
- Onda ćemo ga zaboraviti.
Grlim ju i ljubim dok nestaju slike.
- Znaš li da si ljubljena?,
gledam joj plave oči.
- Znaš li da si ljubljena?,
ponavljam.
- Mama te voli,
i tata te voli,
i baka i didi,
i druga baka i dida.
Ljubljena si.
Važno je znati da si ljubljen.
Opet uzimam knjigu,
čitam joj naglas,
predavanja Pabla Nerude iz 1954.
Spominju se španjolska i čileanska imena,
smrti,
politika,
ubojstva,
poezija.
- Razumiješ li što mama čita?
Klima glavom.
Razumije duh ljubavi
što struji tonom mog glasa,
riječi su tu nevažne.
Pročitam stihove iz Sveopćeg spjeva,
i zastanem.
- Ovdje ćemo stati.
sa' će sedam.
Odi piškiti i operi zube,
a mama će ti napraviti kakao.
Post je objavljen 11.08.2022. u 07:51 sati.