Slavi li nebo kišom Perzeida rođendan ljubavi?
Šutiš.
Poziva li nas na slavlje osjetila?... osjetih pomak nutarnjeg sata…
Uranjamo li u Venerino vrijeme?
Smiješiš se.
Deja vu, tisućljeća zgusnuta u tvojim očima,
u prolazu između tvoga i moga svijeta,
u ničijoj zemlji, na izvoru vode.
Između dva trenutka ostvarujem dimenziju sna,
gubim se u preponama svjetlosti, zaobljujem prostor,
smanjujem se do planetarnih fikcija, postajem struna u
vjetru vrječnosti.
Venera objavi sunoćje i mimohod sjećanja.
Bio si pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik,
bio si misao, osjećaj, ljubav. Odakle dolazi voda?... upitah
Iz zemlje… progovorio si... susretao sam te u snovima.
Sanjala sam te…
Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vječnosti,
metafora početka ovozemaljskog vremena,
naš trenutak, rođendan Venere.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 11.08.2022. u 09:09 sati.